Teško je izdvojiti nekolicinu bendova koji zaslužuju titulu najboljih u ovoj godini, pritom ne zato što je godina bila prepuna izuzetnih ostvarenja, već zato što su u pitanju različiti stilovi u različitim kontekstima koji se svakako moraju uzeti u obzir. Interesantan je podatak da je većina bendova na ovoj listi nekako povezana međusobno, bilo putem ispomoći oko albuma, uticaja ili ukusa koji dele, ili bezazlene razmene reči u bekstejdžu. Eto, pa, poslušajte... 

Tomahawk: Oddfellows – Jedan od mnogih eksperimentalnih projekata gospodina Petona sa novim albumom Oddfellows uvodi očekivane mešavine žanrova, uz konstantan osećaj jeze i nelagodnosti dodatno potpomognut uvek autentičnim tekstovima. Svakako vredno pažnje.

Nick Cave and the Bad Seeds: Push the Sky Away – Čitav album može da se posmatra kao jedna zbirka pesama sa prizvukom Leonarda Koena, uz pratnju sporih, melanholičnih, klavirskih melodija i jedinstvenog vokala, koji priziva različite slike.

David Bowie: The Next Day – Album označava povratak Bouvija na scenu, nije lako štivo i zahteva analizu, kao i postavljanje u kontekst ranijih albuma. Kada su tekstovi u pitanju Dejvid je rešio da se bori sa nekim starim demonima, koji su mu zamračili veći deo albuma, a da li je pobeda uopšte moguća tek ostaje da se vidi.

Depeche Mode: Delta Machine – Depeche Mode su pre svega svoju svežinu proizveli time što svoje prijateljstvo ostavljaju u studiju i time izbegavaju zasićenost koja bi se čula u samoj muzici. Nekadašnji problemi zavisnosti su i dalje korak iza njih, ali ih oni jasno koriste kao inspiraciju na putu ka preporodu.

Queens of the Stone Age: …Like Clockwork – Najnoviji skup ispovesti, upakovan u savršenu mešavinu sporih, emotivnih i jakih, ironičnih i agresivnih melodija, dopire do različitih nivoa i poziva na preispitivanje.

Arctic Monkeys: AM  – Iako su u 2013. godinu ušli sa novim imidžom koji je u skladu sa svim ostalim pop idolima današnjice, a koji se oslikava i u njihovim pesmama, ipak se oseća trag njihovog nekadašnjeg buntovničkog zvuka, a kada su Arctic Monkeys u pitanju i to ume da bude sasvim dovoljno. Ostaje nam da se nadamo da se on u budućnosti neće u potpunosti izbrisati.

Motörhead: Aftershock – Dinosaurusi roka, ni korak bliži istrebljenju, dosledni osnovnim načelima benda na novom albumu emituju ogromnu količinu energije, kao da su na samom početku karijere.

Arcade Fire: Reflektor – Po pitanju muzike Arcade Fire nam sa novim albumom donosi zvuk osamdesetih, ali nešto drugačijih, alternativnih, sa tekstovima koji plove između mitova i problema tehnologije danas.

Dragomir Simović