Pre izvesnog vremena bilo je najavljeno da će Crveni karton pokrenuti kruševački klub Zamajac, te se nadjoh na licu mesta da propratim ovo dešavanje. Ukoliko se pitate šta je to pesnik hteo da kaže, da pređem ja na stvar.

03.05.2013. godine bend Crveni Karton iz Kruševca nastupio je pred domaćom publikom. Najpre je bilo predviđeno da ova ekipa koja je dobila Crveni Karton dobije i pojačenje u vidu Ludih Krawa. No, kako su momci iz Vojvodine par dana pred svirku otkazali nastup propratismo domaćine koji nam isporučiše jednu finu dozu punk-rock-ska energije.  

Mikica Milanović za bubnjevima, na bas gitari Igor Miladinović, Aleksandar Rilak u ulozi saksofoniste, Stevan Pavlović kao back vokal i gitarista i Vladica Ristić u ulozi pevača izložiše nam na njima svojstven način stav o trenutnoj situaciji u zemlji, fudbalu i još po nečemu. S tim u vezi imali smo prilike da čujemo stvari kao što su: Rok trajanja, Čorba od govana, Liga šampiona, Zelena pesma, Hoću da budem fenser i mnoge druge..

Ova ekipa odlučivši da se više ne igraju bendova, nakon mnogo godina uzaludnih pokušaja da naprave neku dobru stvar, uspevaju u tome i izbacuju svoj prvi album inspirativnog naziva ,,Bekstvo u realnost“. Osim toga, ovi momci  2010. godine na kruševačkom festivalu MMF (međunarodni muzički festival), na kome su učestvovala brojna poznata imena, dobijaju nagradu kao najperspektivniji bend.

Mene je iznenadila količina ljudi koja se pojavila na adresi Radomira Jakovljevica 45 u kome se nalazi klub Zmajac, što ukazuje na to da oni već imaju svoju publiku. Ja mogu potvrditi da ovi momci zaista zvuče odlično, tako da nije čudo što je dosta ljudi došlo da podrži ovaj bend.

I pored svih dobrih namera bila je to jedna sparna noć, tako da je unutra bilo i deset puta gore. Ali,  ipak nekako izdržasmo do onog trenutka kad frontmen benda ne predloži da izađemo malo i udahnemo vazduh, te odmah svi to i učinismo. 

Po svemu sudeći to je bio kraj ove sparne i uspešne večeri. Uostalom, kao što to članovi benda zbore kroz naslov jedne svoje pesme možemo zaključiti da sve mora imati svoj rok trajanja. Tako beše i sa ovom svirkom, te se pokupismo da popijemo još koje pivo i onda nastavimo dalje... Do nekog sledećeg nastupa...

Ivana Grujić