Ricky Warwick - Fire and Vengeance
Helly Cherry
Da ne bih iz teksta u tekst gnjavio o tome ko je Ricky Warwick, molim vas da prošetate netom i malo istražite. Uvjeravam vas da nećete uzalud protračiti vrijeme. “Fire and Vengeance” je njegov najnoviji solo album, i treba napomenuti “solo” jer je čovjek bio, jeste, i biće upleten u dosta drugih projekata.
Prethodni album, “Blod Ties”, me je baš oborio sa nogu. Energija i dinamika albuma su bili na samom vrhuncu, te sam donekle očekivao nešto slično i na ovom novom albumu. Međutim, nakon prvog slušanja, album mi nije legao. Earache (izdavač) su uradili dobru kampanju na koju sam se i ja uhvatio, ali mi je prvo preslušavanje bilo pomalo razočaravajuće. Album je, jednostavno mnogo mirniji. Obično nakon nekoliko preslušavanja, izabrani albumi mi baš legnu, ali ovaj neće. Barem ne u potpunosti. Na albumu je par odličnih pjesama. Ostale su drugačije od onoga što sam naviklo od Ricky Warwick, i to u meni izaziva bunt. Ja hoću više, hoću jače, hoću rokenrol. Ego me ubija. I u tome i leži problem - moja očekivanja. Onog momenta kada sam zauzdao očekivanja, zaboravio na njih, i “Fire and Vengeance” poslušao “drugačije”, odmah me je opčinila ljepota i ovog albuma.
Preslušavajući pjesme i naročito obraćajući pažnju na tekstove, očigledno je da je Ricky Warwick tokom stvaranja ovih pjesama prolazio kroz neke promjene koje su na njega ostavile velikog traga, nešto što i dalje traje, dalje ga muči. Jedan dio pjesama je ostao, rekao bih nedorečen. Čime to argumentujem? Pa, pjesmom “When the king falls”. Ona je jedna od par pjesama na albumu koja je potpuno jasna i dovršena - do bola iskrena balada o propasti. Kojoj propasti? Pitajte Ricky Warwicka. Tu je i “You just lie”, hit pjesma koja kao da je izašla iz pravo 1992 godine. Ovo je pjesma koju je trebao objaviti sa The Almighty devedesetih godina. Ili “The Angel’s Share”, još jedna pjesma koja je u jakom kontrastu sa onim što je radio posljednjih godina. Nakon svega, “Fire and Vengeance” je jako dobar album, drugačiji nego prethodni, ali u tome i leži njegova ljepota i veličina talenta ovog čovjeka.
E sad, u ovom suludom svijetu gdje su brojke mjerilo uspjeha, a realni kvalitet je dobro zaboravljen, “Fire and Vengeance”, kao i svi prethodni Ricky Warwick albumi, je jedan čisti dragulj u moru bljutavosti i mediokriteta. Moj izbor je jasan. Za vaš, vi vidite sami.
Preslušavajući pjesme i naročito obraćajući pažnju na tekstove, očigledno je da je Ricky Warwick tokom stvaranja ovih pjesama prolazio kroz neke promjene koje su na njega ostavile velikog traga, nešto što i dalje traje, dalje ga muči. Jedan dio pjesama je ostao, rekao bih nedorečen. Čime to argumentujem? Pa, pjesmom “When the king falls”. Ona je jedna od par pjesama na albumu koja je potpuno jasna i dovršena - do bola iskrena balada o propasti. Kojoj propasti? Pitajte Ricky Warwicka. Tu je i “You just lie”, hit pjesma koja kao da je izašla iz pravo 1992 godine. Ovo je pjesma koju je trebao objaviti sa The Almighty devedesetih godina. Ili “The Angel’s Share”, još jedna pjesma koja je u jakom kontrastu sa onim što je radio posljednjih godina. Nakon svega, “Fire and Vengeance” je jako dobar album, drugačiji nego prethodni, ali u tome i leži njegova ljepota i veličina talenta ovog čovjeka.
E sad, u ovom suludom svijetu gdje su brojke mjerilo uspjeha, a realni kvalitet je dobro zaboravljen, “Fire and Vengeance”, kao i svi prethodni Ricky Warwick albumi, je jedan čisti dragulj u moru bljutavosti i mediokriteta. Moj izbor je jasan. Za vaš, vi vidite sami.
Nikola Franquelli