Pesma po pesma: Žasu - A koji je Vaš problem?
Helly Cherry
.jpg)
Zagrebačko-đakovačko-daruvarski pank bend Žasu predstavlja debitantski album „A koji je Vaš problem?“, izdanje koje kroz iskrene tekstove, energičan zvuk i beskompromisan pristup govori o ličnim i društvenim problemima. Album donosi pesme nastale iz zajedničkih iskustava, razgovora i svakodnevnih frustracija.
Žasu je nastao 2025. godine u Zagrebu, a iako je pank polazna tačka njihovog muzičkog izraza, članovi benda se ne opterećuju žanrovskim granicama. Njihov zvuk oblikuju različiti muzički uticaji, ali i pomalo neobična kombinacija instrumenata. Bend čine Miša na glavnom vokalu i violini, Jona na bubnjevima, Luna na bas-gitari i flauti i Majda na gitari, dok im se početkom ove godine pridružio Ante, takođe na bas-gitari.
Ono što je počelo kao spontano okupljanje bez velikih očekivanja ubrzo je preraslo u malu, ali čvrsto povezanu zajednicu. Članovi benda kroz muziku dele ideje, mišljenja, probleme, smeh i suze, a upravo su ta iskustva postala temelj njihovog prvog albuma. Pesme su nastajale velikom brzinom, pa je do kraja 2025. godine gotovo ceo album već bio napisan. Jedini izuzetak je pesma „Još jedan dan“, nastala nešto kasnije, koja je ujedno i prva pesma u čijem je pisanju i izvođenju učestvovao Ante.
Debitantski album „A koji je Vaš problem?“ bavi se problemima sa kojima se članovi benda susreću kao pojedinci, ali i kao deo društva. Kroz pesme otvaraju teme koje ih zaokupljaju, frustriraju i podstiču na razmišljanje, bez ulepšavanja stvarnosti i potrebe za prilagođavanjem tuđim očekivanjima.
Miša, autorka tekstova za Heli Čeri govori i analizira album - pesmu po pesmu.
A koji je Vaš problem? je naš prvi album tako da je krenuo nastajati od samog početka benda, a pjesme Tako Šarena i Neka o ženama još i ranije. Iako smo se većinski u bendu znali od prije, kroz pisanje pjesama upoznavali smo i sami sebe te svaka govori o nekom aspektu naših života: traumama, svakodnevnoj zbunjenosti, društvenim pojavama koje nam smetaju, ali i o lijepim trenucima. U biti, na albumu se može pronaći nešto više od pola godine naših života i iskustva postojanja u današnjem svijetu kao mlada osoba.
Kako je bend nastao tek prošle godine, prvotno smo planirali snimiti samo EP, ali nas je naša producentica Anja Tkalec nagovorila na cijeli album pa smo se tako nekih devet mjeseci nakon prve probe našli u studiju Tralala u Mediki. Većinu materijala snimili smo tijekom dva dana u ožujku, a vokali i cijela Tako šarena dosnimljeni su u dva dodatna dana. U studiju nam se pridružila i Eva Badanjak iz benda Žen te štakor Đuro koji je pojeo pola mojeg ručka i previše krafni. Osim što smo ostali bez hrane, odlično smo se zabavljali i jako smo ponosni na činjenicu da je album snimljen upravo tamo i što je na njemu radila naša Anja.
I plakat ćeš kad te premlatim zviždaljkom
Nezadovoljni odlukama uprave, studenti su upali na sjednicu fakultetskog vijeća filozofskog u Zagrebu, Žasu među njima. Zviždali smo i obišli faks vičući „Znanje nije roba!“ nakon čega smo, inspirirani prisutnom energijom, u KSFF-u već krenuli pisati pjesmu o tome. Kroz nekoliko dana, protiv troje studenata pokrenut je stegovni postupak zbog takozvanog „simboličkog nasilja“, a naša pjesma krenula je dalje prema apsurdnosti ove situacije. Targetirane osobe trebale su biti primjer ostalima, da ne smijemo prosvjedovati. No to je jedini način kako doći do glasa, kako ukazati na nepravdu kada druga strana nije spremna na dijalog, a iako je istina da zviždaljke i megafoni mogu naštetiti sluhu, postoji vrlo jednostavno rješenje za taj problem, npr. čepići za uši. Dok netko ne uspije nekoga zbilja premlatiti zviždaljkom, prosvjedovanje nije nasilje i pravo prosvjedovati nešto je od čega nikako ne bismo smjeli odustajati.
Sram te i stid bilo
Svi smo u bendu na neki način nekonvencionalni, stavovima, načinom života i izgledom. Sram te i stid bilo govori o nošenju s kritikama od strane obitelji i društva. U mojem slučaju je to recimo činjenica da mi baka uporno želi kupiti neku modernu jaknu iz Zare ili neke druge trgovine brze mode i ne može shvatiti zašto preferiram nositi rabljenu odjeću.
Naša okolina očekuje da se podredimo društvenim normama i nikome ne smetamo, a mi kroz glazbu pokušavamo stvoriti mjesto gdje nas ne treba biti sram i gdje možemo slaviti svoju autentičnost, ali i svoje mane i neuspjehe; jer razina spremljenosti nečije sobe ne govori o njihovoj vrijednosti.
Još jedan dan
Dok Sram te i stid bilo govori o očekivanjima okoline, Još jedan dan je refleksija na naš unutarnji pritisak. Poruka je zapravo vrlo direktna, jedan dan nikad nije dovoljan za ono što želim postići. Ali iako mi nešto u glavi govori da bih trebala, u redu je ići vlastitim tempom i ispunjavati male ciljeve jer bez njih nikad ne bismo došli do velikih. Onda prođe još jedan dan i shvatiš da ti je, na primjer, izašao album.
Također je malo smiješno, u trenutku pisanja teksta nitko nije shvatio što pjevam pa kad sam im rekla prvi stih svi su moje prođe, prođe, prođe, prođe,.. shvatili kao prozor, prozor, prozor, prozor i toliko puta to ponovili da je čak jedan Poljak naučio riječ prozor i zahvaljujući tome se uspio izboriti za svoje mjesto u autobusu. I tako smo toga dana spasili nekoga.
Beskralježnjak
Naziv beskralježnjak predstavlja konformista kojemu je mišljenje društva bitnije od dobrobiti vlastite zajednice. Kako bi izbjegao osudu, osim sebe, prilagođava i svoje voljene koristeći zastrašivanje. Tvrdi da beskompromisno voli, ali to traje samo do određenog trenutka, dok to njemu odgovara. Tekst je pisan iz perspektive bliske osobe koja u tom trenutku shvaća da je manipulirana. Pjesma je pokušaj dopiranja do ljudi, pokušaj ukazivanja na to da mišljenje društva nije bitno jer smo svi osuđivani što god radili pa možemo onda barem raditi nešto dobro i podržavati one oko sebe.
Daj Daj
Ovo je pjesma koje uopće nije trebala biti pjesma. Krenula je kao šala, gdje smo uz vrlo jednostavan riff nabrajali kontroverzne teme u svijetu i Hrvatskoj među kojima se našao pobačaj. Netko je rekao „daj, daj pobačaj“, improvizirali smo dijalog pacijentice i ginekologa koji joj odbija pružiti uslugu te se pjesma nekako prirodno krenula slagati oko ženskog reproduktivnog zdravlja i koncepta da je žensko tijelo tek puko oruđe za reprodukciju. Iako unutar benda pjesmu u 100% slučajeva zovemo „pobačaj“ odlučili smo se za naziv Daj, daj kao odgovor na prolajferski bend Ogenj koji se s istoimenom pjesmom pokušao plasirati na Euroviziju.
Treba biti sam
Treba biti sam je najzbunjenija pjesma na albumu, istražuje osjećaje preplavljenosti, burnouta i art blocka. Prvi stih ne znam što da kažem je doslovan opis stanja mojeg uma, gdje nisam imala pojma što reći, ali osjetim da želim i trebam pisati. Iako na početku tekst nije imao smisla, kasnije sam shvatila da govori o jako puno toga. Želji da prestanem uništavati samu sebe, da konačno bude dobro u glavi, da mi netko ponudi jednostavno rješenje i svi budu sretni i zadovoljni. Ipak, to nije moguće i, koliko god radili na sebi, ponekad su najbanalnija rješenja najefektivnija.
Neka o ženama
Netom prije početka Žasua, jedna osoba mi je rekla da pišem previše pjesama o ženama, da možda u sljedećoj glavni lik bude muškarac, zato sam odlučila napisati još neku o ženama. U naslovu je namjerno podcjenjujemo, a u biti govori o jako bitnoj i ozbiljnoj tematici, konkretnije, femicidu. Taman u to vrijeme sam prijatelju iz Poljske pričala o svojem gradu i primijetila da poljska wikipedia ima posebnu stranicu pod imenom „Strzelanina w Daruvarze“ (pucnjava u Daruvaru) i došlo mi je do glave da zapravo nitko ne piše o tom strašnom događaju i ako će ova pjesma biti o ikome, treba biti o šest ljudi koji su bili ubijeni u najopsežnijem femicidu u Hrvatskoj te godine, u mojem i Majdinom gradu. Također, drugim dijelom pjesme (i moje su ruke dovoljno snažne da donesu stolice iz druge učionice) želimo poručiti da je neravnopravnost između spolova nešto duboko ukorijenjeno u društvo i nešto čemu nas uče od malena. Nasilje nad ženama, silovanja i ubojstva ne mogu se spriječiti pristojnim oblačenjem niti nošenjem suzavca. Zato je ova pjesma posvećena svim žrtvama, a posebno onim još živima koje imaju priliku pobjeći. Rizik od femicida može se prepoznati puno prije nego što dođe do ubojstva.
Tako šarena
Iako posljednja na albumu, pjesma je nastala još prije početka benda. Na prvi maj zatvorila sam se u stan, napisala je i snimila demo tek toliko za sebe. Nedostajalo nam je materijala za koncerte pa smo skupa smislili jedan malo življi aranžman. Ipak, snimljena je akustična verzija koja se slučajno pojavila skupa s nečijom gitarom nakon koncerta u Zadru. Jona i Ante odmah su inzistirali na toj verziji, a ima i smisla jer kao oguljeni aranžman u kojem se pojavljuju samo gitara i vokali, i sama pjesma bila je svojevrsno guljenje apsolutno svega u mojoj glavi toga dana. Tko sam samoj sebi, tko sam ljudima oko sebe i što mogu učiniti s time?
Kako je bend nastao tek prošle godine, prvotno smo planirali snimiti samo EP, ali nas je naša producentica Anja Tkalec nagovorila na cijeli album pa smo se tako nekih devet mjeseci nakon prve probe našli u studiju Tralala u Mediki. Većinu materijala snimili smo tijekom dva dana u ožujku, a vokali i cijela Tako šarena dosnimljeni su u dva dodatna dana. U studiju nam se pridružila i Eva Badanjak iz benda Žen te štakor Đuro koji je pojeo pola mojeg ručka i previše krafni. Osim što smo ostali bez hrane, odlično smo se zabavljali i jako smo ponosni na činjenicu da je album snimljen upravo tamo i što je na njemu radila naša Anja.
I plakat ćeš kad te premlatim zviždaljkom
Nezadovoljni odlukama uprave, studenti su upali na sjednicu fakultetskog vijeća filozofskog u Zagrebu, Žasu među njima. Zviždali smo i obišli faks vičući „Znanje nije roba!“ nakon čega smo, inspirirani prisutnom energijom, u KSFF-u već krenuli pisati pjesmu o tome. Kroz nekoliko dana, protiv troje studenata pokrenut je stegovni postupak zbog takozvanog „simboličkog nasilja“, a naša pjesma krenula je dalje prema apsurdnosti ove situacije. Targetirane osobe trebale su biti primjer ostalima, da ne smijemo prosvjedovati. No to je jedini način kako doći do glasa, kako ukazati na nepravdu kada druga strana nije spremna na dijalog, a iako je istina da zviždaljke i megafoni mogu naštetiti sluhu, postoji vrlo jednostavno rješenje za taj problem, npr. čepići za uši. Dok netko ne uspije nekoga zbilja premlatiti zviždaljkom, prosvjedovanje nije nasilje i pravo prosvjedovati nešto je od čega nikako ne bismo smjeli odustajati.
Sram te i stid bilo
Svi smo u bendu na neki način nekonvencionalni, stavovima, načinom života i izgledom. Sram te i stid bilo govori o nošenju s kritikama od strane obitelji i društva. U mojem slučaju je to recimo činjenica da mi baka uporno želi kupiti neku modernu jaknu iz Zare ili neke druge trgovine brze mode i ne može shvatiti zašto preferiram nositi rabljenu odjeću.
Naša okolina očekuje da se podredimo društvenim normama i nikome ne smetamo, a mi kroz glazbu pokušavamo stvoriti mjesto gdje nas ne treba biti sram i gdje možemo slaviti svoju autentičnost, ali i svoje mane i neuspjehe; jer razina spremljenosti nečije sobe ne govori o njihovoj vrijednosti.
Još jedan dan
Dok Sram te i stid bilo govori o očekivanjima okoline, Još jedan dan je refleksija na naš unutarnji pritisak. Poruka je zapravo vrlo direktna, jedan dan nikad nije dovoljan za ono što želim postići. Ali iako mi nešto u glavi govori da bih trebala, u redu je ići vlastitim tempom i ispunjavati male ciljeve jer bez njih nikad ne bismo došli do velikih. Onda prođe još jedan dan i shvatiš da ti je, na primjer, izašao album.
Također je malo smiješno, u trenutku pisanja teksta nitko nije shvatio što pjevam pa kad sam im rekla prvi stih svi su moje prođe, prođe, prođe, prođe,.. shvatili kao prozor, prozor, prozor, prozor i toliko puta to ponovili da je čak jedan Poljak naučio riječ prozor i zahvaljujući tome se uspio izboriti za svoje mjesto u autobusu. I tako smo toga dana spasili nekoga.
Beskralježnjak
Naziv beskralježnjak predstavlja konformista kojemu je mišljenje društva bitnije od dobrobiti vlastite zajednice. Kako bi izbjegao osudu, osim sebe, prilagođava i svoje voljene koristeći zastrašivanje. Tvrdi da beskompromisno voli, ali to traje samo do određenog trenutka, dok to njemu odgovara. Tekst je pisan iz perspektive bliske osobe koja u tom trenutku shvaća da je manipulirana. Pjesma je pokušaj dopiranja do ljudi, pokušaj ukazivanja na to da mišljenje društva nije bitno jer smo svi osuđivani što god radili pa možemo onda barem raditi nešto dobro i podržavati one oko sebe.
Daj Daj
Ovo je pjesma koje uopće nije trebala biti pjesma. Krenula je kao šala, gdje smo uz vrlo jednostavan riff nabrajali kontroverzne teme u svijetu i Hrvatskoj među kojima se našao pobačaj. Netko je rekao „daj, daj pobačaj“, improvizirali smo dijalog pacijentice i ginekologa koji joj odbija pružiti uslugu te se pjesma nekako prirodno krenula slagati oko ženskog reproduktivnog zdravlja i koncepta da je žensko tijelo tek puko oruđe za reprodukciju. Iako unutar benda pjesmu u 100% slučajeva zovemo „pobačaj“ odlučili smo se za naziv Daj, daj kao odgovor na prolajferski bend Ogenj koji se s istoimenom pjesmom pokušao plasirati na Euroviziju.
Treba biti sam
Treba biti sam je najzbunjenija pjesma na albumu, istražuje osjećaje preplavljenosti, burnouta i art blocka. Prvi stih ne znam što da kažem je doslovan opis stanja mojeg uma, gdje nisam imala pojma što reći, ali osjetim da želim i trebam pisati. Iako na početku tekst nije imao smisla, kasnije sam shvatila da govori o jako puno toga. Želji da prestanem uništavati samu sebe, da konačno bude dobro u glavi, da mi netko ponudi jednostavno rješenje i svi budu sretni i zadovoljni. Ipak, to nije moguće i, koliko god radili na sebi, ponekad su najbanalnija rješenja najefektivnija.
Neka o ženama
Netom prije početka Žasua, jedna osoba mi je rekla da pišem previše pjesama o ženama, da možda u sljedećoj glavni lik bude muškarac, zato sam odlučila napisati još neku o ženama. U naslovu je namjerno podcjenjujemo, a u biti govori o jako bitnoj i ozbiljnoj tematici, konkretnije, femicidu. Taman u to vrijeme sam prijatelju iz Poljske pričala o svojem gradu i primijetila da poljska wikipedia ima posebnu stranicu pod imenom „Strzelanina w Daruvarze“ (pucnjava u Daruvaru) i došlo mi je do glave da zapravo nitko ne piše o tom strašnom događaju i ako će ova pjesma biti o ikome, treba biti o šest ljudi koji su bili ubijeni u najopsežnijem femicidu u Hrvatskoj te godine, u mojem i Majdinom gradu. Također, drugim dijelom pjesme (i moje su ruke dovoljno snažne da donesu stolice iz druge učionice) želimo poručiti da je neravnopravnost između spolova nešto duboko ukorijenjeno u društvo i nešto čemu nas uče od malena. Nasilje nad ženama, silovanja i ubojstva ne mogu se spriječiti pristojnim oblačenjem niti nošenjem suzavca. Zato je ova pjesma posvećena svim žrtvama, a posebno onim još živima koje imaju priliku pobjeći. Rizik od femicida može se prepoznati puno prije nego što dođe do ubojstva.
Tako šarena
Iako posljednja na albumu, pjesma je nastala još prije početka benda. Na prvi maj zatvorila sam se u stan, napisala je i snimila demo tek toliko za sebe. Nedostajalo nam je materijala za koncerte pa smo skupa smislili jedan malo življi aranžman. Ipak, snimljena je akustična verzija koja se slučajno pojavila skupa s nečijom gitarom nakon koncerta u Zadru. Jona i Ante odmah su inzistirali na toj verziji, a ima i smisla jer kao oguljeni aranžman u kojem se pojavljuju samo gitara i vokali, i sama pjesma bila je svojevrsno guljenje apsolutno svega u mojoj glavi toga dana. Tko sam samoj sebi, tko sam ljudima oko sebe i što mogu učiniti s time?