ALL IS LOST (2013)

U najekstremnijem primeru filmske samoće na ekranu, Robert Redford preživljava sam na pustom moru okružen prirodnim nedaćama, bez skoro ijedne reči i bez ikakve interakcije osim sa predmetima koji mu pomažu u svakodnevici. Snaga Redfordovog magnetizma drži ovaj film iznad vode da se ne udavi.

LOCKE (2013)

Tom Hardi ovde ima niz interakcija sa različitim ljudima, ali to radi preko telefona iz kola u pokretu. Iako mu te interakcije pomažu da bolje osenči svoj lik, Hardi uspeva da nas drži prikovane za ekran i rekli bismo da je ovo najbolja njegova uloga u kojoj ne mora da skida majicu i reži (brunda) na nekoga.

CAST AWAY (2000)

Iako ovde ima i drugih glumaca, Henks ipak provodi dve trećine filma sam na pustom ostrvu boreći se sa svim nedaćama preživljavanja koje uključuju i usamljenost. Henks, uz pomoć reditelja Zemekisa, svojim prirodnim šarmom i dopadljivošću apsolutno vezuje publiku za sudbinu svog lika koja se do kraja filma netremice prati.

I AM LEGEND (2007)

Studio se uplašio da bi previše Vila Smita bilo pogubno za film pa su isti ispunili gomilom flešbekova, dodali još glumaca pri kraju i naravno vampire napravljene na Komodoru 64. Međutim, upravo su deonice Vilovog samovanja u pustom Njujorku najuspeliji delovi ovog filma pokazujući u kom pravcu je trebalo da se kreće i koliko mu je malo falilo da danas bude smatran jednim od najboljih SF-ova 21. veka.
Naravno, ne smemo zaboraviti ni simpatičnog psa koji dopušta Smitu dosta glumačke igre i neku vrstu emotivne katarze.

BURIED (2010)

U najekstremnijem primeru samovanja na ekranu R. Rejnolds ne samo da sam mora da zabavlja publiku, nego je još zatočen u kovčegu dva sa jedan (Redford je makar imao čamac). Ovo je najozbiljniji Rajanov zadatak u glumačkoj branši i dokaz da ga je solidno uradio jeste što film nekako proteče bez zevanja i otezanja, a o njemu se i dan danas priča kao finom primeru klaustrofobičnog trilera.

MOON (2009)

Možda nije fer reći da je Sem Rokvel sam u ovom filmu pošto drugu njegovu polovinu deli sa – samim sobom. Ali i pored toga ovo je dokaz da je Rokvel i dalje jedna od najbole čuvanih tajni Holivuda, glumac zadatka u kome nema slabog glumačkog nerva i koji bez po muke iznosi dualnu samorefleksivnu rolu na Mesecu. Malo mu pomaže Kevin Spejsi kao glas „halovskog“ tipa kompjutera.

127 HOURS (2010)

Iako Deni Bojl nije izdržao da ne ispuni ovaj film flešbekovima i frenetičnim montažnim sekvencama, film je najbolji kada pušta Franka da se nosi sam sa sobom i sa svojom uklještenom rukom. Franko to stolički izdržava uspevajući da nas veže za sudbinu svog lika iako reditelj konstantno insistira da ga flešbekujemo i u prošlosti.

WRECKED (2010)

Adrijan Brodi sedi slupan u autu u nekoj šumetini pokušavajući da se iskobelja odatle bez svesti o tome šta se zapravo deslio i otkud on tu. Iako film ode dođavola u linčovsku psihodeliju i pokušaj krimi trilera onog momenta kad izađe iz kola, dok je tu Brodi sasvim fino zida svoj performans za koji je vežbao koju godinu ranije u filmu „Ludačka košulja“.

SECRET HONOR (1984)

Omiljeni glumac Pola Tomasa Andesona, potcenjeni Filip Bejker Hol ovde glumi neku verziju Ričarda Niksona koji se ceo film obračunava sa svojom nakaznom politikom, raznim aferama i problemima u mandatu.
Malo je reći da Bejker Hol ako ništa makar fizički sasvim lepo podseća na Niksona u filmu koji je režirao Robert Altman.

THE TELEPHONE (1988)

Verovali ili ne, i ovako štogod postoji – Vupi Goldberg koja ceo film priča telefonom iz svog stančića u režiji proverenog ludaka Ripa Torna (ko je spojio ovo dvoje bogćegasvetiznati).
Nismo gledali, ali izrazi kao što su „totalni promašaj“ nam padaju na pamet.
Slobodan Novokmet