Neprežaljeno blago - La Strada
Helly Cherry
Vrlo često svijet ostane uskraćen za mnoštvo lijepih stvari, koje su mogle imati dugogodišnji blagotvoran učinak, na određenim prostorima i dužem vremenskom trajanju. Zašto je tome tako, vječna su to pitanja na koje ne dobijamo zadovljavajući odgovor. Grupa La Strada zasigurno spada u spomenutu kategoriju prekrasnih pojava...
La Strada su bili novosadski izvanredni alter/indie/pop sastav koji je djelovao u razdoblju 1979 – 1981 i 1984 – 1987. Godine 1979., Slobodan Tišma (gitara, glavni vokal), poznat i kao "Deda", rock veteran i pjesnik, inspiriran rastućom popularnošću novog vala u Jugoslaviji, osnovao je La Stradu, nazvavši je po čuvenom istoimenom filmu, talijanskog redatelja Federica Fellinia. Ostatak banda su činili Danijel Stari (bass gitara, aranžmani), Boris Oslovčan "Bora" (bass gitara), Siniša Ilić "Siki" (gitara), Dragan Nastasić "Gane" (gitara) te privremeni bubnjar Siniša Sekulić "Sekula". Grupa je funkcionirala studijski i koncertnom postavom uživo, jer Daniel Stari nije želio nastupati uživo, bas gitarist Oslovčan bio je njegova zamjena, a bubnjar Sekulić također nije nastupao uživo, pa je band umjesto toga koristio ritam mašinu.
Nakon snimanja pjesama, oba gitarista grupe su napustila sastav, a zamijenili su ih Predrag Ostojić "Preža" (gitara) i Ivan Fece "Firchie" (bubnjevi). Nova postava prvi put je nastupila uživo 1980. u novosadskom klubu br. 1, kao predgrupa skupini Električni Orgazam. U svibnju sljedeće godine, band je nastupio na Festivalu Omladina i na rukometnom igralištu u novosadskom Dunavskom parku, nastupajući kao predgrupa grupi Film. Nakon nastupa u beogradskom klubu KST u lipnju 1981., zbog nesporazuma između članova grupe, bass gitarist Oslovčan i tadašnji gitarist Ostojić napuštaju grupu. Nakon njihovog odlaska, Tišma je ostao jedini gitarist, a novi bass gitarist postao je bivši član grupe Pekinška Patka, Zoran Bulatović "Bale". U to vrijeme, band se pripremao za mini turneju od tri nastupa, koja je uključivala Novi Sad, Pančevo i Beograd, a koju je organizirala koncertna agencija Muzička Omladina, s grupama Lačni Franz, Čista Proza i Fotomodeli. Unatoč dobrom prihvaćanju na nastupima, grupa je prestala postojati, a Tišma, Fece i Bulatović su osnovali kultni sastav Luna.
Na žalost, niti grupa Luna nije dugo potrajala, ipak ostavivši iza sebe i danas vrijedan LP "Nestvarne Stvari". Nakon prekida rada 1984. godine, Tišma i Stari, zajedno s bivšom klavijaturisticom i vokalistom Lune, Jasminom Mitrušić "Minom", te bivšim gitaristom grupa Gomila G i Kontraritam, Žoltom Horvatom te bubnjarom Robertom Radićem, ponovno su osnovali La Stradu.
Nakon prekida rada grupe La Strada, Tišma je napustio muzičku karijeru i objavio dvije knjige poezije, Marinizmi 1995. i Vrt kao to 1997. Zbirka njegovih tekstova objavljenih u književnim časopisima krajem '80-ih i početkom '90-ih godina, objavljena je pod imenom Blues Diary - Pitoma religiozna razmišljanja 2001., a autobiografski roman Urvidek je objavljen 2005. Također je napisao libreto za multimedijsku pseudo-operu Kralj šume Andraša Urbana. Jasmina Mitrušić je završila studij na Muzičkoj akademiji i preselila se u Italiju. Godine 2001. sudjelovala je na albumu "Pesme iznad istoka i zapada", na kojem su nastupali srpski rock izvođači, koji su izvodili muziku na pjesme vladike Nikolaja Velimirovića, a napisala je muziku i aranžman za pjesmu 'Vladaj, Bože'. Godine 2004., ponovno su se okupili originalni članovi postave Luna i nastupili na godišnjem festivalu Exit. Iste godine, Tišma je održao samostalni koncert na festivalu Pančevo Grrr!, a snimka nastupa je objavljenau izdanju nezavisne diskografske kuće PMK kao službeni bootleg album "La Strada Grrr!", objavljen na CD-u, u ograničenom izdanju od 150 primjeraka krajem 2011. godine. 2012. Tišma je osvojio NIN-ovu nagradu za roman Bernardijeva soba.
Nekoliko grupa je obradilo pjesme La Strade. Novosadski indie rock sastav Boye na svom albumu "78" (1990). u pjesmi 'Ja sam radosna', na stihove Slobodana Tišme, samplirali su diopjesme 'Mlad i radostan'. Alternativni rock band Veliki Prezir je snimio obradu pjesme 'Okean', na albumu "Korak naprijed 2 koraka nazad" (1999). Niški punk rock band Novembar je snimio obradu pjesme 'Mlad i radostan' na svom albumu "Radulizam" (2008), a beogradska alternativna grupa Horkestar, koju čine petočlani band i tridesetočlani zbor, obradila je pjesmu 'Neautentičan sneg' na svojim koncertnim nastupima. Pjesma "Okean" je zauzela je 39. mjesto na top listi 100 najboljih domaćih pjesama Radija B92 , koju su 2006. godine proveli slušatelji spomenut radio stanice.
U vremenima poslje novog vala, EKV i Luna su stvarali jednu visoko stiliziranu pop mistiku, a La Strada je na stvaran, poetski način, opisivala usamljenost velikih gradova. Slobodan Tišma nije ni mogao drugačije, jer je celog života bio “sam i radostan na ulici”. Međutim, publike za “stvarnu muziku” (real music) mimo pop formi više nije bilo. Tijekom šarenih '80-ih godina, svi su povjerovali da je svijet jedno mnogo zabavnije mjesto, nego što se ubrzo ispostavilo da jest, posebno za sve one, koje je iza ugla očekivalo rasulo. Tek je alternativna rok generacija bandova tijekom '90-ih godina u La Stradi našla moralni uzor i model pjesničkog pristupa R'n'R-u, kojeg još uvek čini divna poezija, ali koji i dalje predstavlja snažno R'n'R (ili kako god to zvali) iskustvo. Izgubljeni biser.
La Strada su bili novosadski izvanredni alter/indie/pop sastav koji je djelovao u razdoblju 1979 – 1981 i 1984 – 1987. Godine 1979., Slobodan Tišma (gitara, glavni vokal), poznat i kao "Deda", rock veteran i pjesnik, inspiriran rastućom popularnošću novog vala u Jugoslaviji, osnovao je La Stradu, nazvavši je po čuvenom istoimenom filmu, talijanskog redatelja Federica Fellinia. Ostatak banda su činili Danijel Stari (bass gitara, aranžmani), Boris Oslovčan "Bora" (bass gitara), Siniša Ilić "Siki" (gitara), Dragan Nastasić "Gane" (gitara) te privremeni bubnjar Siniša Sekulić "Sekula". Grupa je funkcionirala studijski i koncertnom postavom uživo, jer Daniel Stari nije želio nastupati uživo, bas gitarist Oslovčan bio je njegova zamjena, a bubnjar Sekulić također nije nastupao uživo, pa je band umjesto toga koristio ritam mašinu.
Postava je snimila svoje prve snimke u studiju braće Vranešević, a snimke su se sastojale od tri pjesme 'On', 'Sat' i 'Narcis', koje su često bile emitirale u emisijama Radija Novi Sad ,Yu Pop Scena i Novi Vidici, urednika i voditelja Dragona Gojkovića, jednog od promotora novog vala u Novom Sadu. Prve dvije pjesme pojavile su se na poluslužbenom kompilacijskom albumu "Hokej klub Virginitas", kojeg je 1988. godine objavio Ding Dong Records.
Nakon snimanja pjesama, oba gitarista grupe su napustila sastav, a zamijenili su ih Predrag Ostojić "Preža" (gitara) i Ivan Fece "Firchie" (bubnjevi). Nova postava prvi put je nastupila uživo 1980. u novosadskom klubu br. 1, kao predgrupa skupini Električni Orgazam. U svibnju sljedeće godine, band je nastupio na Festivalu Omladina i na rukometnom igralištu u novosadskom Dunavskom parku, nastupajući kao predgrupa grupi Film. Nakon nastupa u beogradskom klubu KST u lipnju 1981., zbog nesporazuma između članova grupe, bass gitarist Oslovčan i tadašnji gitarist Ostojić napuštaju grupu. Nakon njihovog odlaska, Tišma je ostao jedini gitarist, a novi bass gitarist postao je bivši član grupe Pekinška Patka, Zoran Bulatović "Bale". U to vrijeme, band se pripremao za mini turneju od tri nastupa, koja je uključivala Novi Sad, Pančevo i Beograd, a koju je organizirala koncertna agencija Muzička Omladina, s grupama Lačni Franz, Čista Proza i Fotomodeli. Unatoč dobrom prihvaćanju na nastupima, grupa je prestala postojati, a Tišma, Fece i Bulatović su osnovali kultni sastav Luna.
Na žalost, niti grupa Luna nije dugo potrajala, ipak ostavivši iza sebe i danas vrijedan LP "Nestvarne Stvari". Nakon prekida rada 1984. godine, Tišma i Stari, zajedno s bivšom klavijaturisticom i vokalistom Lune, Jasminom Mitrušić "Minom", te bivšim gitaristom grupa Gomila G i Kontraritam, Žoltom Horvatom te bubnjarom Robertom Radićem, ponovno su osnovali La Stradu.
Početkom 1985., u godišnjoj anketi časopisa Džuboks, La Strada je proglašena najvećom nadom za tekuću godinu. Tijekom proljeća 1985., pjesma 'Želje' pojavila se na kompilaciji raznih izvođača "Ventilator 202 vol. 3". Nakon uspješnih nastupa u Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu, na festivalu Yu Rock Momenat (YURM), band je ušao u studio 1 Radio Novog Sada, kako bi snimili materijal za svoj debitantski album, s Mitrom Subotićem, poznatim i kao Rex Illusivi, kao producentom albuma. Cijeli materijal snimljen je u jednom danu, što je bio razlog zašto Tišma nije bio zadovoljan svojim vokalnim nastupom, pošto je bio iscrpljen nakon što je dan prije gledao cijeli Live Aid koncert. Snimke su potom poslane tadašnjem uredniku PGP RTB Petru Popoviću, koji je bio zainteresiran za objavljivanje materijala. Međutim, nakon što se promijenio urednik izdavačke kuće, novi urednik Oliver Mandić odbio je materijal (navodno ga je Peca Popović izgrdio zbog ležernog odnosa prema jednoj takvoj grupi).
Godine 1987., muzički urednici Radio Novog Sada, složili su se objaviti debitantske albume La Strade i Rex Illusivia, kako bi obilježili tridesetu obljetnicu emisije Randevu sa muzikom, a oba albuma objavljena su u ograničenoj nakladi od 500 primjeraka.
Za razliku od debitantskog albuma grupe Luna, La strada je donijela smireniji i melodičniji zvuk, s blagim psihodeličnim zvučnim nijansama, u kombinaciji s Tišminom poetičnošću. Album je sadržavao nekoliko umjerenih radijskih hitova, uključujući pjesmu 'Okean', za koju je snimljen promotivni spot. Nakon objave albuma, Jasmina Mitrušić i Daniel Stari napustili su grupu, a novi članovi su postali bivši gitarist skupine Ove Sezone Vedri Tonovi, Zoran Lekić "Leki" i talentirani (tada) tinejdžerski bass gitarist Ilija Vlaisavljević "Bebec". Nova postava je održala koncertnu promociju objavljenog materijala prije ulaska u studio, kako bi snimili pjesme za drugi studijski album. Međutim, nakon koncerta u Subotici krajem 1987., Tišma je odlučio raspustiti grupu i materijal s drugog studijskog albuma ostao je neobjavljen.
Nakon prekida rada grupe La Strada, Tišma je napustio muzičku karijeru i objavio dvije knjige poezije, Marinizmi 1995. i Vrt kao to 1997. Zbirka njegovih tekstova objavljenih u književnim časopisima krajem '80-ih i početkom '90-ih godina, objavljena je pod imenom Blues Diary - Pitoma religiozna razmišljanja 2001., a autobiografski roman Urvidek je objavljen 2005. Također je napisao libreto za multimedijsku pseudo-operu Kralj šume Andraša Urbana. Jasmina Mitrušić je završila studij na Muzičkoj akademiji i preselila se u Italiju. Godine 2001. sudjelovala je na albumu "Pesme iznad istoka i zapada", na kojem su nastupali srpski rock izvođači, koji su izvodili muziku na pjesme vladike Nikolaja Velimirovića, a napisala je muziku i aranžman za pjesmu 'Vladaj, Bože'. Godine 2004., ponovno su se okupili originalni članovi postave Luna i nastupili na godišnjem festivalu Exit. Iste godine, Tišma je održao samostalni koncert na festivalu Pančevo Grrr!, a snimka nastupa je objavljenau izdanju nezavisne diskografske kuće PMK kao službeni bootleg album "La Strada Grrr!", objavljen na CD-u, u ograničenom izdanju od 150 primjeraka krajem 2011. godine. 2012. Tišma je osvojio NIN-ovu nagradu za roman Bernardijeva soba.
Nekoliko grupa je obradilo pjesme La Strade. Novosadski indie rock sastav Boye na svom albumu "78" (1990). u pjesmi 'Ja sam radosna', na stihove Slobodana Tišme, samplirali su diopjesme 'Mlad i radostan'. Alternativni rock band Veliki Prezir je snimio obradu pjesme 'Okean', na albumu "Korak naprijed 2 koraka nazad" (1999). Niški punk rock band Novembar je snimio obradu pjesme 'Mlad i radostan' na svom albumu "Radulizam" (2008), a beogradska alternativna grupa Horkestar, koju čine petočlani band i tridesetočlani zbor, obradila je pjesmu 'Neautentičan sneg' na svojim koncertnim nastupima. Pjesma "Okean" je zauzela je 39. mjesto na top listi 100 najboljih domaćih pjesama Radija B92 , koju su 2006. godine proveli slušatelji spomenut radio stanice.
U vremenima poslje novog vala, EKV i Luna su stvarali jednu visoko stiliziranu pop mistiku, a La Strada je na stvaran, poetski način, opisivala usamljenost velikih gradova. Slobodan Tišma nije ni mogao drugačije, jer je celog života bio “sam i radostan na ulici”. Međutim, publike za “stvarnu muziku” (real music) mimo pop formi više nije bilo. Tijekom šarenih '80-ih godina, svi su povjerovali da je svijet jedno mnogo zabavnije mjesto, nego što se ubrzo ispostavilo da jest, posebno za sve one, koje je iza ugla očekivalo rasulo. Tek je alternativna rok generacija bandova tijekom '90-ih godina u La Stradi našla moralni uzor i model pjesničkog pristupa R'n'R-u, kojeg još uvek čini divna poezija, ali koji i dalje predstavlja snažno R'n'R (ili kako god to zvali) iskustvo. Izgubljeni biser.
Robert Čajsa