Pekinška patka je očerupana, ali i dalje svira. Ovaj kultni novosadski pank sastav već izvesno vreme ne funkcioniše jedinstveno, već kao dva posebna benda. Izgleda da im to ne smeta, osim što malo zbunjuje publiku.

Pravo na originalno ime na sudu dobio je prvi gitarista benda Sreten Kovačević, s kojim je danas u postavi i bubnjar iz prve postave “patke” Laslo Pihler Cila, dok je Nebojša Čonkić – popularni Čonta – oformio svoju verziju benda sa kojom svira.

U niškoj “Livnici” nastupila je podmlađena Pekinška patka: Sreten Kovačević i Laslo Pihler Cila kao originalni članovi, Igor Mihaljević na basu, Sava Obradović na gitari i Stefan Stanojević, vokal.

Koncert u Nišu je bio naš prvi susret uživo sa Pekinškom patkom.

Program je odličnim nastupom otvorila predgrupa. Za malo da lokalni bend Olovni vojnik ukrade šou zvezdama večeri. Dobro su zagrejali atmosferu u hladnoj februarskoj noći, dok su se napolju smenjivali sneg i kiša. Sa puno energije i dobrih pesama postavili su ton večeri.

foto: Nikola Đorđević, kompletnu galeriju pogledajte ovde
Nakon otprilike sat i po od početka programa, na scenu je izašla Pekinška patka u novoj postavi. Od prvih taktova bilo je jasno da bend ne štedi energiju – publika je vrlo brzo podignuta na noge. Poznato pankersko skakanje i horsko pevanje odavali su zadovoljstvo atmosferom koja je dolazila sa bine.

Izvodili su pesme sa prvog albuma „Plitka poezija“, kao i singl „Bila je tako lepa“. Novi pevač savršeno prenosi energiju i stav grupe, a ni ostali članovi ni malo ne zaostaju. Klub je bio pun, uglavnom starije publike, koja je došla da se priseti mlađih dana, ali i da uživa u pesmama koje su obeležile prvu polovinu osamdesetih. Program je trajao relativno kratko, oko sat vremena.

Nakon regularnog dela, bend se vratio na bis i odsvirao još nekoliko pesama sa istog albuma, pre nego što su zvanično zatvorili koncert. Naša očekivanja bila su da će za kraj odsvirati barem „Monotoniju“. Na žalost, nijedna pesma sa albuma „Strah od monotonije“ nije se našla na set-listi.

Sve u svemu, koncert je bio solidan, energičan i nostalgičan, ali gledajući cenu karte, ostaje utisak da je bilo previše ponavljanja pesama. Pankeri su izašli zadovoljni. Ovaj muzički pravac je još uvek živ u Srbiji i ima svoje poklonike. Uz nas tri, koje smo, čini mi se, bile najmladje na koncertu, u publici je bilo i dvadesetogodišnjaka što ohraburuje. Punk Is Not Dead!
Magdalena, Jana i Maša