Bend koji kroz mistiku spaja ljudsko i čudesno u svesti slušaoca – dovodeći ga do zaključka da su jedno – pojavljuje se iznova originalan. Dosadašnja Mizarova muzika mnogo puta je opisana, te se ističe inovativnost i opčinjavajuća moć pesama iz osamdesetih, svežina koju uznose, snaga glasa u devedesetim, potom beskompromisno isticanje makedonsko-vizantijske tradicije spajanjem sa Harmosinijem, novi pogledi na jezivo u muzici kao stanje čovekovog duha.

  Pesma ,,Grozomora’’ sveta je na način na koji je sveto sve što dolazi od semena dobra. 

  Glasan muzički početak utihne kada Gjorgievski započinje, i on doziva – način na koji je pesma otpevana govori isto što i sâm tekst. Pušta se da glas odjekuje, stih po stih, u najvećoj širini i dubini svesti. Muzička pozadina pojačava se ,,stihijom’’, sručivši se iza reči, progoneći uz tekst ono čega se stidimo. Poslednja reč izbija svrhu pesme naočigled.

 Pesma je grozomora, osećanje za koje i gitarista benda Čapovski kaže da se čini sveprisutnim u našem društvu. Ona je iskonska i proriče u svakom rodu, i kolektivna i onoga ko govori. Ako u prva četiri stiha čujemo ono davno kako nas doziva kroz muziku i tekst, i u četvrtom ono što svi naslućujemo – malograđanski potisnut ,,nespokoj’’, peti stih nas udara svrhom grozomore. 

  Moć ovog benda počiva na tome da osećanje koje bi društvo osudilo kao negativno okrene u jedini naš spas. Grozomora je jedinstven, nepogrešiv osećaj koji razobličava i izdvaja ,,strav i užas’’ bez ustezanja i tera čoveka da ne bude među zlobnicima. Kajanje ogoljuje duh, ostavlja nas bez ičega i u drhtajima koji nas izdaju. Dragoceno je ovo osećanje. Čapovski ističe da je horor instinktivna reakcija na bolest društva; telo gori u temperaturi terajući infekciju, telo se štiti od trulog uda, i zgađeno je jer je ljudsko.

  Mizar u pesmi ,,Istekuvam’’ spoznaje jedno, ljudsko i razdeljeno; u ,,Belom moru’’ u nedostatku pravde u vodi nalazi mir; ,,Izrod’’ nam otkriva paklenu prognanost zlobnika koji je prodao dušu za novac, ali i mukli, dvojaki ton koji se svakome od nas obraća kao izrodu, usamljenom u neprijateljskoj sredini, iza prepreka, dok pokušava da se odrekne zla – od ovoga nas deli devet olovnih vrata. ,,Grozomora’’ i u trenucima kada muzika ne preovladava biva snažna, i snažnija rečima, podsećajući nas na to da je neophodna.


Iskra Dejanović