Posle trećeg dela ove već sada franšize jasno je da reditelj Rajan Džonson može da štanca ove filmove narednih 50 godina ako će neko da mu daje pare.

Sve je već uigrano i utabano, misterije su elaborirane i razrađenje, a Danijel Krejg u svom raspištoljenom i dendijevskm raspoloženju žanje milione po minutu pojavljivanja imitirajući najbolje od Poaroa i Šerloka.

Nešto je bolji ovaj treći deo od drugog, zategnutiji je, atmosfera je nešto mračnija i ozbiljnija, glumci su svakako razigrani, pogotovo mladi Džoš O'Konor koji je duša ovog filma svojim iskrenim i empatičnim performasom, rad kamerom je elegantan u svojim suptilnim igrama sa svetlošću i mrakom, ali i pored toga sve deluje nekako svedeno na par lokacija i bez neke urgentnosti da se mora pogledati, pogotovo zbog same misterije koja traži od nas da hajemo ko je od potpuno nebitnih i nezanimljivih sporednih likova ubio jednu prezira vrednu personu.

Takođe, previše flešbekova ka nekim likovima u prošlosti koji takođe ne deluju esecijalno, te dobijamo jedan film koji je zaista po kvalitetu svega, osim ako izuzmenom glumu mladog O'Konora ili energični nastup Glen Klouz, mahom televizijski, strimerski i jasno je zašto više nije deo bioskopske ponude. Naslućuje se neka kritika religijskog dogmatizma i manipulacije verskim ubeđenjima, ali to je već viđeno i pase.

Da bi ovi filmovi vratili urgentnost, sam Benoa Blank mora biti na nekom intimnijem nivou uključen u slučaj i ulozi u njegovom angažmanu moraju biti veći i smisleniji. Inače ćemo svake dve-tri godine dobijati po jedan ovakav polufilm.
Ocena 3
Slobodan Novokmet