Pitaćete se, odakle meni uopšte ovakav bend na plejlisti. Crnu mađiju, tačnije magijsku praksu novijeg doba (magick) ćemo da prebrinemo nekako, ali šta ćemo sa tim "SS", kad je to tekovina nacionalsocijalizma. Sem što su to rune. Neće mene išta odvući od muzike koja mi se dopada u čisto umetničkom i estetskom smislu, niti ću se pravdati za ono što svakako ne podržavam, bilo da je to "desno" ili "levo", jer oba podjednako ne podnosim.

Da razjasnimo, jednom za svagda: vizuelni identitet i tematika koju obrađuju Black Magick SS-a počivaju na interpretaciji nekolicine istraživača ezoterijske prakse širom Evrope i Azije nakon Drugog svetskog rata, koji nema veze sa nacističkim programom per se, još manje ratnom taktikom i razaranjima koje su učinile već dovoljno štete pre 80 godina, već OKULTIZMOM sa idejama koje su čak i vekovima prethodile nacizmu. Da vam dodatno pokvarim užitak i povod za pljuvanje svedem na ništicu, kao i da vas nateram da ga makar poslušate žmureći, novi album australijskih esoteric rock magova "Rainbow Nights" zapravo nema ni trunku NS-a, ni na omotu (svastika je hinduistička, dok je vinilna verzija još benignija), a još manje u pesmama, koje su na ovom izdanju uputno filozofski orijentisane ka temama (samo)uništenja i beznađa, uprkos prilično kičastom naslovu, porivu i apetitu ka esidu, kakav je imao Hendriks, na primer. Šta nam i preostaje u ovakvoj godini... Nisu ni okultisti optimistični, kanda. Sa esidom se ne zajebavajte, molim vas.

Moj prvi susret sa BMSS je bio slučajni odabir na YouTube-u, dok sam tražio nešto slično Coven-u i Witchfinder General-u, kao i nečemu što bi se podvelo pod etiketom 'occult rock'. Tada sam nabasao na EP "Panzerwitch" i ljubičasti "fotokopirani" kasetni omot, koji me je odvukao dalje u ambis. Ne mogu da lažem, i moja prva reakcija na "pobedničke rune" je bila odbojna (jel' neko rekao KISS?), ali nakon par preslušavanja mi se više zasviđala ideja The Doors-a, apsolutno odlepljenih od "kiseline" i pečurki i zabludelih uz nekoliko crnih sveća, knjiga požutelih korica, sa blackerskim vokalima. Plus što su Australijanci u pitanju, kod njih mora biti uvek neki faktor iznenađenja i retko viđeni crossoveri. Ezoterija ili okultizam su u žiži interesovanja mnogim ljudima, inače...

(za smirenje ustreptalih živaca pustiti Šemsu Suljaković "Prođi sa mnom ispod duge" i popiti pivo po izboru)

Svideo mi se jedan komentar na YT-u, kako je "Kaleidoscope Dreams" u štimungu šezdesetih (pomenuh Doorse), još lizergičniji "Spectral Ecstasy", jer cepa po ludilu sedamdesetih i narastajućem broju albuma psihodelične muzike, dok "prođi sa mnom ispod duge" ima izraženu produkciju i harmonska rešenja koja verodostojno reprodukuju stil osamdesetih, ali su to opet nekako oni, uz začine pomenutih ranijih decenija. Ta ubrljana produkcija, mutnjikava - pomalo 'hipsterska', jer snimaju isključivo na analognoj opremi, koja najviše pristaje kaseti. U međuvremenu su uspeli da izbace najčistije izdanje do sad, sa vodećim clean vokalima i pristojnom produkcijom koja neće ličiti na black metal sniman tosterom. Barem ne u toj meri. Prosto neverovatno koliko synth deonice mogu da transformišu pesmu i usmere je ka zvuku određene ere, a da to opet ne utiče na pečat benda i nameru da se i dalje pošteno zajebavaju sa tematikom koju obrađuju.

U pesmama na ovom albumu se, neočekivano, čuju toliko raznorodni uticaji da ćete pomisliti i da ste sami "ušibani", pazi sad: sam početak albuma počinje stihovima neke mantre ili vedskog teksta (nema objašnjenja odakle je, čekam), power metal/krstaški vajb u začetku sa galopirajućim ritmom a la Iron Maiden koji prerasta u psihodelični black metal, kakav već rade, gitarske bravure u stilu stadionskih rock giganata YES i Foreigner (ono čega se svaki pošteni panker stidi!), ali prominentnih occult rock ćaća koji su nekim čudom do članaka u mejnstrimu, Blue Oyster Cult (definitivno su uticali na njih, u svim aspektima), i to sve bukvalno izbačeno šmrkom na legitimne synthpop/darkwave/NDW synthove i blekerski back vokal koji i dalje levitira. Najveće iznenađenje su vokalne sposobnosti pevača koji peva clean (ako to nije isti ovaj koji growluje, jebem li ga sad), potrudio se čovek na ovom izdanju. U jednom trenutku se pojavljuje i overtone pevanje, i prvo što sam pomislio da mi riknuo zvučnik na telefonu.
Najveće iznenađenje je usledilo kada su uleteli fragmenti bendova osamdesetih: Depeche Mode-a, Ultravox-a i OMD-a/A Flock of Seagulls-a i verujte mi da ćete tu zaboraviti na sve ostalo, ako vas i dalje brine naziv benda. Kako su fenomenalno uklopili taj sirovi synth i zvuk bubnja/ritmičku podlogu nalik na ritam-mašine, i dalje ne mogu da verujem, naročito u naslovmoj pesmi i himni karantina "Get out".

Boginju uništenja Kali je poslednji put prizivao Dissection (Jon, koji se uopšte niie šalio sa okultizmom) i s obzirom na to u kakvom vremenu živimo (Kali Yuga, guglajte), nije ni čudo što nam australijske lobanje pevaju o "zadnjim vremenima". Ceo album je prožet hinduističkim fazonima, mada meni to pre ide na vodenicu New Age-a. Svakako, bez toga bi sve izgubilo draž koju "Rainbow nights" ima.

U power-baladi i labuđem pevu "Mother's lullaby" se privukao i vocoder, koji me je podsetio na druge omiljene Australijance, King Gizzard and the Lizard Wizard i njihov "Fishing for fishies", što je barem meni ukazalo na korene u krautrock-u i možda ranom Pink Floydu. Znači opet esid. S druge strane, svo vreme sam imao utisak da slušam instrumentale nekog jugoslovenskog prog rock-a (Tako, Igra Staklenih Perli...), a zašto, ne umem da objasnim. Možda su čuli pomenuto od nekog "Jugovića" tamo dole, ko zna.

Ako vam ova papazjanija koju sam sada izneo pred vas nije zagolicala maštu, onda slobodno preskočite Black Magick SS. (Međutim, ukoliko vam se svidi i naletite na njihov album "Hidden in the Plain Sight" i on vam se dopadne, onda polako postajete kripto-fašista, oprez)

Šalu na stranu, dajte šansu ovom uradku, makar zbog puke radoznalosti i delova muzičke slagalice za koje sam siguran da volite da poslušate, bilo da je to prog/psychedelic rock, black metal, synthpop, ako jednostavno volite čistokrvne rock pesme sa čudnim twistovima ili ste jebeno čudni sa ukusom za muziku kao ja. Čak i da ste nacista bez sluha i znate samo da dižete ruku, zavolećete synthpop na prečac. Ako niste ljubitelj jednoroga, i to ćete postati.

Znate da onaj ko prođe ispod duge postaje hermafrodit? E to je BMSS uradio sa mojim muzičkim ukusom i sad nema nazad.

Daniel Tikvicki