„Goodbye teens” je nekako prikladna pesma kojom bih počeo osvrt na 20. broj OOTD fanzina. Valjda je jasno zašto. Neko će reći šta će pesma jednog Plavog orkestra u kontekstu pank fanzina. Ali pravi pankeri će se setiti slovenačkog filma Autsajder.


Ove redove pišem u zanimljivom trenutku jer, bavim se jubilarnim 20. brojem i desetogodišnjicom fanzina u trenutku kada i Heli Čeri slavi svoj rođendan. I nekako mi se priča nadovezuje na osvrt na prošli broj u kome sam govorio o receptu za trajanje fanzina pa i stranica koje upravo čitate.

Zato i ne čudi što su najveći utisak kod mene ostavili intro i outro ovog broja u kojima autori sumiraju prethodnu deceniju, posebno Nemanja koji na kraju konačno (a i prvi put) opširnije govori o nekom „behind the scene“ životu fanzina. Sve mi ovo lepo dobijemo na papiru, koji divno i miriše, dođu i pohvale tu i tamo, tapšanje po ramenu ali samo mi koji radimo ovako nešto znamo koliko je to cimanja, živaca i vremena potrebno da bi sve ovo ovako izgledalo. Ali niko nas ne tera. Samo, lepo je pročitati i podsetiti se s vremena na vreme da u svemu ovome nisi sam. Da i neko drugi tamo bije neke slične bitke, cima se, nervira. Bude nekako lakše a zašto ne, i donese neki novi talas entuzijazma. Tu su svi izazovi, brige, nerviranja pa eto OOTD ekipo, sad i vi znate, niste sami.

Sam sadržaj ovog broja je naveden na samoj naslovnoj. Pročitajte i odaberite svoje favorite, ja sam uživao u razgovoru sa bendovma Majak, Dead Dog Summer, Plastika ali bih izdvojio rubriku Kutak za mlade bendove. Razumem politiku fanzina da u svoj sadržaj uvrsti samo bendove koji imaju fizička izdanja ali dolaze neka nova vremena koja imaju neko svoje obeležje. Osim toga, postoje mladi bendovi koji uprkos tome što nemaju zvanično izdanje zavređuju da budu predstavljeni. Pomoć nekog medija najviše znači upravo u tom prelomnom periodu. Zato je ova rubirka dobra vest jer su odabrani upravo mladi bendovi koji se ističu ne samo muzikom i mladim godinama već pre svega stavom. Od kolumni bih izdvojio Ungurov osvrt na vezu između panka i trčanja. Ne moraš biti raspad da bi bio panker, možeš biti i maratonac. A možeš biti i istraživač u Etnografskom institutu SANU poput kolumnistkinje Sonje.

Strana po strana i stići ćete do pomenutog outra i poslednjih strana koji najavljuju neke naredne korake. Lepo je videti što entuzijazma i posle deset godina ne manjka. Ekipa fanzina je već uradila dovoljno za domaću scenu i sve na dalje je bonus. Zato im želim da nastave da rade bez stresa i brige, i da im rad na fanzinu ostane izvor zadovoljstva.

Pa,... kad smo počeli, zašto ne bismo i završili pomenutom pesmom.