Najbolje čuvana tajna — Veliki prezir

Tijekom lipnja 1996. godine, postava je snimila svoj istoimeni debitantski album, "Veliki Prezir", koji je u jesen objavio Metropolis Records. Nakon objave albuma, grupa je krenula na opsežnu promotivnu turneju diljem, uključujući nastupe na nekoliko humanitarnih koncerata, kao i nastupe u beogradskim klubovima KST, Dom omladine i Studentski kulturni centar te novosadskim Mačka i NS Plus.

 
Nije čest slučaj da band odmah nakon debitantskog izdanja objavi koncertni album, no u njihovom slučaju to je bilo neminovno. Koncertno izdanje albuma ,,1 2 3 4", samo je dokazalo kvalitetu grupe, prepoznavši emociju publike koja je uočila njihov senzibilitet, redovno posečivajući njihove nastupe. Osim koncertnih verzija koje su se pojavile na debitantskom albumu, izdanje je sadržavalo i instrumentalnu pjesmu 'Intro' te prethodno neobjavljenu pjesmu 'Udica'. 

Nakon objave, postava se promijenila. Postavu su sačinjavali basistica i vokalistica grupe Oružjem Protivu Otmičara Draga Antov, gitarist Robert Telčer, koji je prethodno svirao u bandovima Intima, Katarza i Boye (danas Partibrejkers) te bubnjar Boris Mandić. Postava se pojavila na albumu obrada raznih izvođača, "Korak naprijed 2 koraka natrag" (1999), s obradom pjesme 'Okean', grupe La Strada.

Nejureći za kvantitetom (uz stanovite personalne promjene), laganog ritma usljedili su albumi ,,Brazde” (2001), ,,Ruka bez povratka” (2005) i ,,Nikadjekraj” (2009). Zadnja dva albuma najčešće su nazivana zrelim plodovima, gotovo neprimjetnog i tihog procesa unutarnjeg razvoja grupe u svim aspektima – od poetske i autorske prizme lidera Vladimira Kolarića, preko sviračke perfekcije bubnjara Roberta Radića (La Strada, Obojeni Program) i spomenutog gitariste Roberta Telčera, do Borisa Mladenovića (Jarboli, Neočekivana Sila, Škrtice) koji je osim doprinosa na bass gitari svojim koproducentskim potpisom, uz Sašu Jankovića, donio i novu, kompleksniju zvučnu sliku. Također, vrlo je primijetno sve veće inkliniranje prema eksperimentalnim segmentima, žanrovskoj raznolikosti, oslobođenosti, lakom prepuštanju instiktima bez kompromisa bilo kakve vrste. 

Publika i kritika Veliki Prezir smatraju ,,punokrvnim” rock bandom, koji je uspio postići autentičnost izraza, što ih čini posebnim, u okviru standardnijih pop formi.

U međuvremenu objavljenih albuma, Metropolis je ponovno objavio debitantski album na CD-u s "Guarda Toma!", debitantskim LP-em beogradske grupe Kanda Kodža i Nebojša. Također, pjesma 'Neobična sumnja' se pojavila se na soundtracku za film Apsolutnih 100. Za pjesmu je snimljen promotivni video spot sa scenama iz filma. Na albumu "Nikadnijekraj", kao poseban gost je nastupio Ken Stringfellow, najpoznatiji po radu s grupama The Posies, R.E.M. te ponovno formiranim Big Star, koji je svirao električni klavir, sintisajzer i električne udaraljke, pjevajući i prateće vokale na većini pjesama.

Početkom 2013. godine, grupa objavljuje svoje prvo EP izdanje pod nazivom “Svetlost i dim”. Produkciju ovog puta potpisuje Matej Zec (Let 3). 

Posljednjih nekoliko godina Veliki Prezir su koncertno izrazito aktivni. Upravo su koncerti nešto posve posebno i osobeno za grupu, pošto se radi o jakom intenzitetu protkanom emocijama, ponekad, čak drastično različitom od njihovih izdanja. U svakom slučaju, koncerti su, svakako, situacije gdje Veliki Prezir pruža najbolje i najviše, gdje publika u direktnom kontaktu ima potpun uvid u dimenzije i kvalitetu ovog autentičnog banda.

Snimljen je i dokumentarni film o grupi, redateljice Andrijane Stojković, autorice poznate u dokumentarističkom miljeu. Film obuhvaća sam proces rada grupe, kao i veliki dio njihovih koncertnih aktivnosti, tadašnje turneje (koja je obuhvatila i koncert u zagrebačkom kinu Grič, nastupe nafestivalima, putovanja i drugih aktivnosti.

Nakon podužeg vremenskog razdoblja, grupa se prošle godine oglasila singlom 'Ode voz'...