Severna Irska je svetu podarila više kvalitetnih bendova, recimo pank velikane Stiff Little Fingers i The Undertones, ali već tri i po decenije barabar sa njima rokaju i moćni alternativci – Therapy? E baš oni i baš snažno, održali su veliki samostalni koncert 23. marta u Hangaru Luke Beograd, u organizaciji agencije „Strangefear”, vrativši se u prestonicu Srbije posle gotovo 17 godina. U sat i po kvalitetne svirke prošetali su nas kroz dobar deo diskografije, nikako ne mašeći najveće hitove.

Negde oko 21 čas, koncertni prostor na samoj obali Dunava krenuli su da ispunjavaju fanovi jednog od najznačajnijih evropskih bendova devedesetih. U skladu sa tim, publiku su mahom činili oni koji su upravo u ovoj, za rokenrol plodonosnoj za društvene i političke prilike naših prostora vrlo sivoj i sumornoj deceniji. Svi su radosno cupkali i iščekivali kada će čuveni alternativni rok/metal/pank trio iz (severno)irskog Larna da stupi na scenu. I tako do 21.15 kada se ukazaše. Sonična terapija uz Therapy? mogla je da počne.

foto: Bojan Nikolić - Zvezdanac
Set su otvorili numerom „Nausea”, da bi nam potom servirali jedan svevremenski specijalitet, obradu grupe Joy Division „Isolation”. Da se zna ko su uzori i carevi! Pevač i gitarista Endi Kerns isprva nije mnogo govorio. Sporadično se čulo „hvala”, „zdravo Belgrade”, „kako si” i slično. Kasnije nam je u šali saopštio da ne priča mnogo jer mu je „srpski očajan”, baš kao i „engleski” jer je iz Irske. Elem, repertoar su mahom činile numere sa albuma „Nurse” iz 1992. i „Troublegum”, koji je objavljen dve godina kasnije, koji ih je deganžirao u vis i koji je prodat u milionskim primercima. Bilo je naravno i izuzetaka, pa je tako, na primer, numerom „Joy” zagolicano prošlogodišnje izdanje „Hard Cold Fire” ili brutalnom „Misery” zagreban „Infernal Love” iz 1995. Sve to su momci savršeno spakovali, jedino što je zvuk bio malo diskutabilan, ali to nije pokvarilo užitak, kako njima na bini, tamo i nama u masi.

Sredinom nastupa izveden je moj adut „Trigger Inside”, ali i „Pundland of Hope and Glory”, alternativnog naziva, kako rekoše, „F*ck british government” sa novog albuma, koju je napisao basista Majkl Makigan. U finiš se ušlo hitom „Stories”, koji je publika horski otpevala, a bend posvetio promoteru, zatim pesmom „Teethgrinder” i obradom legendarnog američkog hardkor sastava Husker Du - „Diane”. Kakva trešnja na torti, brate i sestro. Zapevali smo je svi, glasno, jasno i emotivno. Možda je forma stvaralaštva grupe Therapy? nešto drugačija, ali pank stav i senzibilitet su jednostavno fundament i od toga nema bežanja.

I tako su posle sat vremena Irci napustili stejdž. No, ne leži vraže, vratili su se brže bolje ne bi li fanove počastili sa još nekoliko klasika, između ostalih, „Die Laughing”, posvećenoj nedavno preminulim kolegama - frontmenu grupe The Pogues, legendarnom Šejnu Mekgovanu i čudesnoj Šinejd O’Konor, i „Potato Junkies”. Na potonjoj je nastao pravi haos. Usred izvedbe uleteo je bubnjarski solo akt trećeg člana ekipe Nila Kupera, kao i par rifova iz Sabatove pesme „Iron Man”. Ka cilju smo pohitali uz „Knives” i najpankerskiju „Screamager”, da bi za sam kraj ostavili verovatno najpoznatiju stvar grupe – „Nowhere”. Ni ona nije prošla bez začina, a to je bio „Breaking The Law” večnih Džudasa.

foto: Bojan Nikolić - Zvezdanac
I tako posle 90 minuta dinamičnog i veselog druženja sa Ircima, bez gajdi i frulica, odevenih kompletno u crno, ne zeleno, rastasmo se uz osmehe i vedrog duha. Ekipa je u ovih 17 godina, koliko su postili od Beograda, u dva navrata posetila Srbiju, odnosno zaječarsku Gitarijadu i kragujevački Arsenal, ali ne bi bilo zgoreg da do narednog susreta publika glavnog grada Srbije ne čeka ovoliko dugo. Jasno je da je ljubav uzajamna i, deluje, permanentna.