U tri decenije postojanja (istina, sa prekidima) bend ODVOJENA STVARNOST nije preterano mario za brojke, pa je kvantitet svesno žrtvovao za kvalitet. Dok potenciometar na mom risiveru marke DENON pomeram udesno, iz zvučnika mi urla Đorđe Mijatović “Sve si jača i jača” a u isto vreme Gordana i Vasa (takođe Mijatovići) grade zid od ritmova i uvode me u svoj peti dugosvirajući album. Tako je, moj omiljeni domaći post-punk bend ima novi materijal, snimili su ga u studiju “Kamenolom” gde je majstor dugmića Vladimir Miladinov pokušao i gotovo uspeo da od ovih deset pesama napravi nešto što će prosečan alternativac poželeti da čuje još puno puta, uprkos hiperprodukciji koja fanatike kao što sam ja uporno odvraća od višekratnog slušanja nekog albuma. Ipak, dobrano upoznat sa kvalitetima “porodične manufakture Mijatović” i ovu, kako sam već napomenuo, petu ploču ODVOJENE STVARNOSTI morao sam, a kasnije i poželeo da čujem nekoliko puta (čitaj, bar desetak), čudnog imena “Yersinia Pestis” (za taj pojam google kaže sledeće: bakterija, gram-negativni štapić, iz roda Yersinia, koji kod ljudi može uzrokovati bolest kugu).

Dakle, “Yersinia Pestis” traje circa 27 minuta što je realno premalo da bi se nešto nazvalo dugosvirajućim projektom, ali je nekad sasvim dovoljno da se ispriča priča i predstavi kvalitet. Ovom bendu to nikad nije bio problem jer kao što napisah na početku teksta, kvantitet su oduvek žrtvovali nauštrb kvaliteta tako da je i ovih nepunih pola sata dostatno da vas uveri koliko je dobar (meni uveravanje nije potrebno, znam to odavno i OS su visokom mestu liste mojih omiljenih bendova). Ono što novu ploču odvaja od drugih je, čini se, veća sklonost ka eksperimentisanju, možda čak i preterana upotreba efekata, pogotovo na vokalu i generalno, pesme prosečno bržeg ritma nego ranije. Produkciju već nahvalih, a jedino mi što mi smeta je nešto zamuljan Đoletov glas i više bi mi se svidelo da je jasniji i razgovetniji, ali, ne bih se začudio ni da je baš to bila ideja benda. Kako god, ni ta manjkavost nije ni malo snizila kvalitet onoga što su Mijatovići isporučili na “Yersiniji”.

Hitova ima koliko hoćete, “Impotencija”, Besan Pas”, Godine”, Novi Početak”, naslovna, ma sve… Sve ove pesme imaju taj catchy momenat koji vas prosto tera na repeat dugme. Gitarske bravure, iako minijature, podsećaju da je Đorđe Mijatović poprilično potcenjen kao gitarista i živi je dokaz da ne morate vežbati skale po ceo dan da biste gitaru postavili na pijedestal, jer, ako ćemo iskreno, ODVOJENA STVARNOST jesu gitarski bend. Odskora sa samo jednom gitarom, jer ih je napustila dugogodišnja članica i gitaristkinja Olivera Nikolić, ali je izgleda baš to omogućilo “mlađanom” Mijatoviću da se razmahne. Tekstovi takođe nisu ništa novo što već nismo videli kod ovog benda. Tipične crnohumorne razbrajalice prepune metafora i ostalih stilskih figura nisu izgubljene u njima i dovoljno su direktne da i prosečan konzument alternativnih zvukova razume šta je “pisac hteo da kaže”. To možda ne važi za stvar “Godine” jer mislim da treba biti baš fan da bi se razumelo zašto se pominju baš cifre koje se pominju…A ja fan JESAM.

Pošto znam da bend traži izdavača za ovo izdanje, evo, koristim ovu priliku da pozovem izdavačke kuće u zemlji i regionu da prigrle ovo kvalitetno delo, a takođe svim ljubiteljima post-punk, alternativnog darka i pank zvuka (koji ipak još nije umro, a kad će, ne znamo) da isprate ovaj bend uživo kad dođu u njihov grad ili okolinu. Dakle, Odvojena Stvarnost ponovo nije podbacila i podvalila nam je još jedan odličan album. Proverite da li sam u pravu…

Zoran Popnovakov