Koliko me sećanje služi trenutno na srpskoj underground sceni postoje svega dva fanzina. Odmah da se ogradim jer u ovu kategoriju stavljam samo one koji se bave hardcorepunk muzikom i ne računam arty ili foto fanzine kojih zasigurno ima, ali takvi trenutno nisu tema ove recenzije. Elem, jedan od ta dva je, već etabliran i naširoko poznat diljem prostora bivše Jugoslavije a bogami i šire, Out of the darkness, a drugi, kojim se ova recenzija bavi, jeste Crowd Pleaser. Pre izvesnog vremena, na stranicama HellyCherry-a je bilo reči o prvom broju ovog fanzina, a evo sada, nakon poduže pauze, konačno je svetlost dana ugledao i drugi broj. Razloga za ovoliku pauzu nema jer i sam autor Felix u uvodu sugeriše kako ne postoje rokovi, piše kad mu se piše i objavljuje kad mu se ćefne. Potpuno suprotno od tržišne politike kapitalizma koja podrazumeva da produkcije proizvoda bude što više i što češće kako bi se što više i češće prodavalo. Ali nije za očekivati od pank fanzina, posebno ne od Crowd Pleasera, da prati tržišnu politiku. Ili pankerski prosto rečeno – Punk before profit! 

Drugi broj Crowd Pleasera je urađen u pravom uradi-sam duhu. Dakle, cut & paste način izrade, gomila sličica, parola, simbola i slično. Ali, nemojte se uplašiti, bez obzira što je urađen u ovom, nazovimo ga, retro duhu sasvim je čitljiv. Ipak smo debelo zagazili u 21. vek, pa je kvalitet dizajna i štampe umnogome uznapredovao nego u zlatno doba fanzinaštva, tamo sredinom 90-ih godina 20. veka. Međutim, kroz čitav fanzin se itekako oseća taj duh, u najpozitivnijem smislu te reči. Za nas starije koji pamtimo to vreme ovo je sjajan podsetnik na njih, a neki novi mladi (ako ih ima) mogu bar na trenutak da udahnu vazduh pobune kojim su odisali fanzini iz tog doba. Kad smo kod ovih potencijalnih mladih čitalaca, možda će ih smoriti činjenica da će morati puno da čitaju. Možda ova rečenica zvuči uvrnuto ali svakom je jasno da su današnje generacije (ali ne samo one, i mi matori smo pali na testu) navikle samo na sličice i što manje teksta. Ovde je ipak, moram da naglasim, tekst u prvom planu. A nije da ga nema premda se na prvi pogled može učiniti da sam fanzin nema puno stranica. Zato je sve nabijeno i zgusnuto na što manje prostora, ali to nikako ne utiče na kvalitet samog fanzina.

Od tog zgusnutog teksta većina otpada na kolumne, dok su prisutna i dva intervjua – jedan sa zagrebačkim nabijačima Nailed in i katalonskim kolektivom/izdavačkom kućom Discos Pinya. Oba intervjua su obimna i vrlo inspirativna, pa se na pravi način uklapaju u kontekst samog fanzina. Kada je reč o kolumnama one se mogu podeliti na, uslovno rečeno, tri segmenta. Jedan deo se bavi Jugoslavijom i to na jedan vrlo interesantan način. Umesto, u poslednje vreme ljigave i pomalo isfurane jugonostalgije, ovde dobijate jako dobre analize određenih fenomena iz perioda bivše nam države. Surovo i bez trunke podilaženja bilo kome Felix sasvim dobro secira hipokriziju koja je vladala u tom i takvom sistemu. Jasno postavlja tezu da je takva država koja je nekima simbol boljeg života i srećnih ljudi, ipak imala izvesne mane. No, takav je slučaj sa svim državama, jednostavno nijedna nije savršena. Druga tema fanzina je pank, što i nije nikakvo iznenađenje. I, konačno, treći segment je posvećen antifašizmu i njegovim, danas skroz zaboravljenim i zapuštenim, simbolima. Moram da dodam na kraju da postoji još jedan, tri i po, segment koji se bavi ličnim zapažinjima i mislima samog autora. Osim Felixa, kao gostujući autor, pojavljuje se ikona eks jugo DIY hardcorepunk scene, glavom i bandanom, Branimir Gajčević, poznatiji kao xGajox. On piše o onome što najbolje zna i tu nema nikakve omaške – priča o Black Flag-u i punk festivalima. Taman da se malo odmori glava od sumornih Felixovih misli.

Dakle, na malo prostora smešteno je jako puno kvalitetnog teksta i sigurno će vas bar jedna kolumna naterati na razmišljanje. A to je i poenta ovakvog jednog štiva – da se moždane vijuge malo razgibaju, da se postave pitanja, stavi prst na čelo i započne promena. Prvo u glavi, a onda i na drugim poljima. Zato tastaturu u ruke i pišite na madschnauzer@yahoo.com (na ovoj adresi osim naručivanja fanzina možete dobiti informacije o izdanjima Mad Schnauzer izdavačke kuće).

Vojkan Trifunović