Jaco Pastorius je bio najveći, i dalje je najveći, basista. Razlika između njega i svih ostalih nije samo u tehnici i količini nevjerovatnih pjesama, nego je u činjenici da je zvukove prirode kanalisao kroz instrument koji je svirao. Vjetar koji puše kroz krošnje, talasi okeana o pijesak plaže, plakanje djeteta, buka grada, tišina hladne zime… on je sve to odsvirao. Iza sebe je ostavio pojedina nevjerovatna muzička djela, nekoliko supruga i djecu koja ga i dalje vole. Kao i mnogi drugi talenti, i on je patio od posebnog psihičkog problema koji, uparen sa alkoholom, ga je bacio na koljena. Ubijen je u tuči.

Robert Trujillo je današnji basista Metallica-e i veliki poštovaoc rada Jaco Pastorius. On je producent ovog dokumentarnog filma i drugi pisac scenarija. Dana kada je ušao u bend Metallica, bio sam uvjeren da se prodao za pare. Malo vremena je prošlo i shvatio sam da je čovjek uradio dobar poslovni potez u životu i to ne mora nužno značiti da je skrenuo sa puta. Produkcija ovog filma je još jedan dokaz za to, jer dokumentarac je komercijalni neuspjeh. Ne, nije loš dokumentarac – sasvim suprotno. Želim reći da nema para iz muzičkih dokumentaraca, a u današnjem svijetu, ovako skup, složen i dugotrajan projekat se radi ili da bi se uzele pare, ili iz užitka. Sredine nema. Tu se vidi da čovjek ne trči isključivo za parama. Odati poštu jednom velikom umjetniku, čovjeka koga gleda kao muzički uzor, je jedan lijep i veliki gest. Nije morao da to uradi. Ali jeste.

Gostiju je na pretek. Od Jacovih kolega iz Weather Report, do Flea i Jacove djece. Svi su tu sa nekom svojom pričom, sa nekim dogodovštinama koje su označile njihov i Jacov život, i jazz scenu sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka. Dokumentarac je dosta emocionalan, pogotovo pri kraju, kada se isprepliću Jaco-va bolest, umjetnost i porodica. Testament je ne samo velikom muzičaru Jaco Pastorius, već i duši Roberta Trujilla.

„Jesi li oženjen? Ne. Pa onda neću da ti kažem svoje probleme. Ne bi ih razumio.“

Nikola Franquelli