Posle Idola i Električnog orgazma, na red su stigli Šarlo akrobata i sa njima završavamo ovaj mali ciklus upoznavanja novotorija iz muzičkog Beograda koji je probuđen iz sna. Milan, Koja i Ica razgovarali su sa Petrom Lukovićem, a vernu reprodukciju tog verbalnog koncerta prenosimo vam u obliku minijaturne drame u nekoliko činova. Pošto ste kupili karte, zauzeli svoja mesta, red je da se zavesa podigne ...

LICA: Milan gitarista, Ivica Vdović bubnjar, Koja basista, čovek koji pita i još dve epizodne uloge.


Kratak sadržaj iz prethodnih nastavaka: Skupljeni zajedno, Milan, Koja i Ica su Šarlo akrobata. Ako ih prebrojite, shvatićete da se radi o triju, ako ste ih slučajno čuli opet ste shvatili da se radi o bendu autentične, jasne muzičke orjentacije koja inkorporira savremene rock trendove, sa obiljem znoja, energije i ubeđenja. Do sada imali desetak koncerata i mnogo više komplimenata. Nedavno snimili nekoliko pesama koje će se, nadamo se, uskoro pojaviti na plastici.

Tu ova epizoda i počinje.

I čin


M: Snimili smo četiri pesme: "Oko moje glave", "Niko kao ja", "Mali čovek" i "Ona se budi".

I: Sve je bilo super; Snimali smo kod Enca i sve što smo hteli to smo i dobili. Nije bilo nerviranja, imali smo dosta vremena, naravno, u razumnim granicama.

P: Imali ste kontakte s RTB-om?

M: Da. Oni su jako spori, kod njih treba da se čeka ... da Živka Živanović završi svoj treći LP. Tako, recimo. Sada radimo za "Jugoton". To će izaći na jednom kompilacijskom albumu.

P: Šarlo akrobata ne tapka u mestu. U stalnim ste promenama, uvek ima nešto novo.

I: Tek će sada da se promeni. To ide nabolje. Ono kad smo se skupili s Pankrtima, na tom prvom našem koncertu, to vreme je bilo puno energije ...

K: Du-du-du-du ... (uzima jabuku i pokazuje).

I: ... da, takvo sviranje. Sad se malo menjaju stvari. Sviđa nam se da se instrumenti minimalnije sviraju, da se stvari razdvoje, da se na tri nivoa razne stvari dešavaju.

K: Vežbamo, uvežbaniji smo, imamo nove stvari i zato hoćemo što pre ovo da snimimo. Šta više, neke stare stvari nam se već ne sviraju ...

P: Ne razmišljate o albumu?

K: Uvek razmišljamo... ali, mislimo da je rano. Prvo da prođe singl, posle ćemo lako.

I: Snimili smo strašno "Ona se budi", to moraš da čuješ.

M: Ne damo nikom da uradi ono što ne želimo. Imali smo ideja kako ćemo to da snimimo pre nego što smo ušli u studio, maltene čitav plan šta ćemo i kako ćemo. Kako bubnjeve, kako bas, kako gitaru, kako glas ...

K: I klavir! To obavezno da zapišeš!

II čin

Ista lica u ovom činu sa više čaša ispred sebe. Pije se sok i jedno alkoholno piće. Jabuke nestaju brzinom svetlosti. Govori se u glas, kao da kasetofon ne postoji.

K: Zato što smo najbolji! (replika na komentar ispitivača).

P: Zašto ste najbolji?

K: Zato što sam ja najbolji basista, što je on najbolji gitarista (prst upravljen na Milana), zato što je on najbolji bubnjar (ruka ka Ici), zato što smo najbolji pevači!

P: Dokaži!

K: Mislim, to svi kažu, pa moram i ja. Obavezno ovo napiši!

P: Odnos establishmenta i alternativne scene?

I: Nećemo da se svađamo i pljujemo. Ljudi se zavuku u jedan fazon i to rade sto godina. Dosta je toga! Sad sviramo onako kako nam se sviđa ... Posle punka, kad je sve puklo, možeš da eksperimentišeš, da radiš šta hoćeš ...

K: To je dobro!

I: Punk je tako velika stvar da ...

K: Meni je oduvek smetala moja uloga u svemu tome, mislim kad sam počeo da sviram. Moja uloga je bila (ozbiljan izraz) da sviram tu-tu-tu ... a ja sam imao mnogo ideja u glavi koje možda nisu bile tako lepo iskristalisane, i tada se nešto desilo. Bilo mi je dosadno da sve vreme imam jedan bluz ton na basu ...

M: Dok se nije pojavio punk znalo se ko šta svira: bas svira tum-tu-tum-tu, solo svira gitara, bubnjevi su zaduženi za ritam, i onda se promenilo sve.

K: Sad je super! Sad svi sve sviraju, nema određene uloge.

P: Kako vas je, sa takvim idejama, publika primila prvi put?

K: Prvi put je bilo u SKC-u ...

I: Nisu se oduševili... Moj najbolji drug me pita "šta je, bre, ovo, šta vi to radite?". Puno ljudi to i danas ne kapira, oni su u svom starom fazonu koji voze decenijama ...

K: Sve je počelo da se pakuje ...

I: Malo se smirilo ...

K: Još o punku: mnogo mi je prijalo ono prvo udaranje u glavu.

M: Meni se to onda nije svidelo, u životu! Tek sad, u stvari pre godinu dana, ukapirao sam o čemu se radi, uši ti se promene, treba da prođe neko vreme da se u glavi nešto slegne ...

P: Imate li iluziju da publiku ipak možete da promenite sa onim što im nudite?

I: Klinci novi dolaze i slušaju ...

M: Ako već mora da se kaže šta smo, da li smo jazz-rock ili šta ja znam, onda smo punk grupa.

I: To nema veze. Ko zna o čemu se radi shvatiće ... Što se naše publike tiče, to su mladi ljudi kojima je dosta onoga što su do sada slušali, koji s ovom muzikom žive i kojima je lepo.

M: Na našim koncertima publika još nijednom nije mogla da čuje tekstove, zbog tehničkih uslova. Mislim da će klinci da ukapiraju naše tekstove.

K: To nije krajnji cilj. Krajnji cilj mi je da se dobro osećam, ja mogu da budem deo publike, ali ja sviram ...

III čin

Jabuka više nema, Camel, Marlboro i Drina su na izmaku snaga, kasetaš se popalio, razgovor i dalje teče. Dekor je još uvek isti, ulazimo u finalni obračun i tiho, psihološko nijansiranje.

P: Jure vas menadžeri?

I: Ima, kol'ko voliš. Nude nam hiljadu dinara po koncertu, a oni uzimaju u džep deset-petnaest puta više.

P: Nije bilo normalnih ponuda?

I: Nema normalnih čoveka (čitaj: ljudi)...

P: Nova muzička klima kod nas?

K: Ima uslova da to bude stvarno dobro, ali ja se plašim: sve se pakuje, na isti način, samo se sad zove new wave ... Jer, neko će sad da izda ploču i reći će - to je new wave. Ma koliko ne želeo da imam tu etiketu, ja se ipak osećam kao "nju vejver".

I: Nemoj da nas pitaš za situaciju u Beogradu. To smo davno prežalili: i Dom omladine i...

K: Dom silosa!

P: Ipak, kontaktirate li sa klincima koji rade svoju muziku, recimo da ih pomenemo ...

I: Urbana gerila, Krvna zrnca, Košulje Erou, Radijatori, Moroni, Poluljudi...

M: Nije sigurno, ali ćemo možda uskoro napraviti mali koncert. Sviraće Urbana gerila, Radijatori, Arhiva ...

K: Da napravimo i mi poselo!

I: Volimo da sviramo ska, reggae... i dobro ga sviramo, ali to nam nije cilj. Već je dosadno svirati 4/4 ...

P: Koje vaše pesme stvarno gurate?

I: Slušaj, to su dve stvari: "Oko moje glave" i "Mali čovek". One su na nesreću nešto lošije ispale kad smo ih snimili... Ispalo je malo nategnuto i...

K: Ja sam bio prvi put u studiju i video sam da se oseća svaki udarac...

I: "Ona se budi" zvuči opasno! Bubnjeve sam tako snimio, da to nije normalno!

M: Dve stvari su super ozbiljne, ostale dve su za zezanje.

P: Kako da vas zovem?

I: Koja želi da bude Koja. Milan je Mladenović. Ja bih voleo kad bih svoje prezime pročitao onako kako i jeste: Vdović. To je sve.

Finale

Prilog broj 1. Deo teksta iz pesme "Tebi je tvoj mozak drag":
"Tebi je tvoj mozak drag, želeo bi da je veći no sad, meni je tvoj mozak drag, uradiću da je veći no sad"

P.S. Bio je ovo kolaž-intervju sa grupom (VIS) Šarlo Akrobata.

Što bismo rekli - to je sve i stvarno nema više.

Razgovarao: Petar Luković (Džuboks, novembar 1980.), obrada: Yugopapir