Potpuno nebitna i nepotrebna priča, koja pokušava da na silu umetne neke nove gradivne elemente u Dilanovu ličnost i prošlost - koja postaje toliko pretrpana da se zaista postavlja pitanje kada je sve to stigao da uradi, a ako jeste stigao, koliko je to trajalo? Da li je policajac bio šest meseci, roudi tri meseca, lečio se od alkoholizma nedelju dana... Odvojeno mi je zasmetalo što je pri susretu s tim svojim najboljim prijateljem (a znamo da je to Marti, a ne ovaj šalabajzer) prikazan u svojoj uobičajenoj "uniformi", koja mu je postala uniforma - je li - tek nakon tih njegovih rokerskih eskapada. Ima tu još podosta nelogičnosti i šupljina u priči, koja mahom ide na to da bude senzacionalistička ("Novi detalji iz prošlosti kontroverznog istraživača noćnih mora! VIDEO"), a zapravo ne donosi ništa do stare priče o muzikantima koji prodaju dušu đavolu. Rečena priča jeste prežvakana do iznemoglosti, ali u njoj i dalje ima dovoljno soka da može da se napravi bolje jelo od ovoga koje nam je servirano.

Na kraju, Dilan u pankerskoj fazi izgleda potpuno nespojivo sa sobom, odnosno likom koji svira klarinet i kojeg smo upoznali uz Tartinijev "Đavolji triler" i razne numere Pink Flojda.

Iz mog ugla, težak promašaj od priče. 2*

Ivan Jovanović Nightflier