„Contratiempo“ je film reditelja „El cuerpa“ (koji je i scenarista), filma koji je stekao svojevrsni kultni status međ poklonicima filmskih fejsbučkih grupa koje su ga besumučno i nemilice šerovale i preporučivale jedne drugima kao da nijedan španski film nije pre toga snimljen.

„El curepo“ je bio zabavan i napet flert između misterije i soft horora i jedan trilerski rolerkoster koji je vešto koristio sve trikove iz rukava da drži gledaoca u stanju napetosti. „Contratiempo“ je s druge strane nešto konvencionalni triler, mada će pažljivi gledaoci povući jasne paralale sa njegovim prethodnikom „El cuerpom“ i shvatiti da su čak i glavne radnje ona dva filma slične. To pokazuje da je „El cuerpo“ možda bio grom koji udara jedanput, međutim „Contratiempo“ se trudi iz petnih žila da se distancira i bude samosvojno ostvarenje u kome pratimo kako se u razgovoru optuženika za ubistvo svoje ljubavnice i njegove braniteljke flešbekovski odmotava misterija još jednog zločina koji prepleće živote nekoliko vinovnika u nerazmrsivo klupko.

Dakle, struktura je slična kao u „Dežurnim krivcima“, film se ponaša kao kaleidoskop sastavljen od nekoliko promena flešbekovske perspektive, skakanja između prošlosti i sadašnosti, gomile naracije i ekspozicije, sa, zapravo, vrlo malo napetosti u realnom vremenu koja je rezervisana tek za treći čin. Gledaoci se sve vreme ponašaju kao detektivi amateri u nastojanju da pretpostave kuda ih ovaj film vodi, a neki promućurniji među njima pogodiće to i pre kraja. Sve u svemu, „Contratiempo“ nije razočarao, iako nije baš udario temelje nezaboravnosti, teško se izmigoljio iz senke svog superiornijeg prethodnika, ali je u tome ostao sasvim gledljiv uradak žanra u povoju a to – španski triler. 

Slobodan Novokmet