Mrš napolje. Svi.

Možda nisu zvanično tako rekli, ali suština je ista. Ko je šta imao od stvari, neka kupi i neka se tera.

Nije da smo sad svi iznenađeni. Još od 2007, kada je zgrada za mizernu kintu prodata privatnom investitoru, o čemu je i Insajder izveštavao, čekamo da čujemo tu reč - fajront. I šta možemo sad? Pa, kao i svaki čovek kojeg izbacuju iz kafane, možemo da se napušavamo sa gazdom.

Prvo da mi poduva karu onaj što je javio. Jebo te dan kada si uspuzao do te pozicije da nas ti obaveštavaš o tome šta će biti sa Beogradom. Listaj novine na Pinku, fotkaj se sa zvaničnicima, kurči se pred kamerama, ali nemoj nikad da zaboraviš kako si bežao niz Knez Mihailovu.

Može da mi poduva i investitor koji bere po Beogradu lokacije od značaja. Stvarno, naduvate mi jaja zajedno. Vaših 18 meseci ne može da ubije ono što je pre 80 godina stvoreno zarad većine, a ne profita. Rekonstruišem vam kevu! Nećete mi sjebati niz od Radničkog doma u Novom Sadu, preko Banovine i Glavne pošte, pa sve do BIGZ-a. Vama je Brašovanovo ime samo etiketa u katalogu, ali meni je barem tri godine života i ne možete to da sjebete, makar prevrnuli zgradu naopako. To je moje. Krečite hodnike, popravite liftove, polirajte stepenište, ali nikada mi nećete uzeti ono što sam proživeo tamo.

Neka ga puše i svi oni japiji koji će sutra da se guraju na stepeništu dok trče ka svojim kovorking prostorijama, habovima i osvetljenim kancelarijama sa pogledom na Beograd na vodi. Tu gde sisate plastičnu kaščicu od kafe, ja sam duvao buksnu i urlao od sreće. Tu gde satima planirate kampanju za novi beskorisni proizvod, ja sam slušao probe omiljenih bendova. Tu gde se popravljate zamešanim koksom, ja sam pišao po pločicama, jer je bilo sve jedno da li pogađam šolju ili ne. Pušite ga, smradovi, jer nemate pojma gde ste došli. Nema usisivača koji može da izvuče duvan iz ove zgrade, nema izolacije koja može da utiša eho od činela. Tući će vas klima u glavu, pisaćete izveštaje, ali nećete moći da objasnite sebi šta se to neprestano čuje iz zidova. Kad vas pitaju gde radite, hvalićete se kako ste deo marketing eksceleratora u novom poslovnom kompleksu sa šupljim imenom koje samo dobro izgleda na tabli, a nećete imati pojma koliko sam se samo puta navatao na vašem radnom mestu. 

ilustracija Milena Nićić
Serem, jer mene su izbacili iz kafane, ali šta je sa onima koji su tu stvarali, radili i živeli?

Pitajte Repetitor gde će sad da sviraju. Vidite sa Petrovićem da li studio može da se prebaci na drugu lokaciju, a da se ništa ne izgubi i ne ošteti. Neka vam Vida i Sandra iz Dingospo Dalija pokažu gde su pravili svadbu. Osim muzičara, odatle se sele i slikari, fotografi, umetnici, šljakeri, sportisti, humanitarci i celo sklonište za pse. Pitajte njih kako im je, jer neki su tu već deset godina.

Uspomene će ostati, sećaćemo se dok možemo, a fleševi će da nas pucaju i za 20 godina, ali sa praktične strane, ovo je težak zajeb. I nije prvi put da gledam kako se sve raspada, jer i stari Studio 11 je zatvoren u Subotici, u Milanovcu je pukla Radionica, u Nišu već godinama ničega… Nije to ništa novo, ali je prvi put da Beograd istinski oseti ono što se već godinama dešava van centra.

I nije da su ovo neki planovi da se ukine kultura i alternativa ugasi, neka organizovana akcija da se zatre mesto iz kojeg može da krene pobuna. Ma jok. Jebe se njima za to. Profit je u pitanju, a pod njim se melje sve što nije u njegovoj službi. Kultura je pod gusenicama njihovog bagera. Pa i u Ljubljani isteruju iz Metelkove!

Grad nema rešenje za problem koji je usledio, što je možda i bolje, jer ako bacimo pogled preko reke, videćemo kako su u Novom Sadu zavadili sve preko Kineske četvrti. Izbacili su nezavisne umetnike, upregli one kojima je kinta važnija, promenili su ime, naguzili se fondovima EU-a i od onoliko mesta, nezavisan je ostao samo Dom B-612.

Čak i ako se onaj majmun opet pojavi sa rešenjem nalik na metro, ne nasedajte. Ostali ste prepušteni sami sebi i ako je centar pukao, periferija je uvek živa. Hajde, ionako ste se drkali jedni na druge: ovi kradu, ovi upadaju na probe, ovi ne vraćaju kablove, a ovi kasne sa kirijom. Proberite među sobom s kim možete i sa kim želite da radite, pa gradite mikro zajednice. Eno, Matrijašija je izgorela, i oni traže neki novi prostor, pa sigurno ima ljudi među vama koji bi mogli da se uortače, ne?

Ako odustanete, i to je okej. Bili ste deo nečeg velikog i to je sada završeno, pa je u redu da se tako okonča i vaša avantura. Treba misliti na budućnost, realno, možda da upišete IT akademiju i kroz samo šest meseci moći ćete da konkurišete za posao u najnovijem poslovnom objektu na Senjaku, pa ćete, tamo gde ste išli da budete slobodni, sada robovati.

Šta god odabrali, znajte da ste vi bili BIGZ. Ma jebo zgradu, lokaciju i instituciju od kulturnog značaja, vi ste bili ljudi koji su to mesto činili važnim. Niko ne može da vam oduzme ono što ste stvorili i niko ne može da nam pokvari ono što smo proživeli tamo. BIGZ je vaša priča, a mi koji smo dolazili ovde ko u kafanu, preći ćemo tamo gde vas bude, tražeći after posle fajronta. Dokle god je vas, svaka lokacija je novi BIGZ.

Vidimo se tamo, uskoro!

Andrea Kane