Borderline je urbana fantastika koja prevazilazi samonametnuta ograničenja ovog žanra. Baveći se osobama sa raznim psihofizičkim poteškoćama, Mišel Bejker je načinila korak unazad i postrance u odnosu na savremene žanrovske tokove, potpuno izbegavajući BAMF protagonistkinju i power creep tako imanentan u urbanoj fantastici (videti romane Lorel Hamilton i Ilone Endrjuz), tako da je Borderline u neku ruku povratak korenima urbane fantastike, oličenim pre svega u romanima Mercedes Leki iz devedesetih godina (SERRAted Edge series), gde se manje bavimo besmislenom akcijom i specijalnim efektima, a više međuljudskim odnosima i unutrašnjim razvojem protagoniste, te psihološkim problemima s kojima se svako od nas suočava pri interakciji sa spoljnim svetom.

Mišel Bejker skoruje mejdžor brauni points zbog potpuno originalnog tretmana vilenjaka i vilinskog sveta, što nije lako postići u savremenom UF okruženju, gde se razni faeries/fey/seelee eksploatišu preko svake mere, baš kao vampiri tokom prethodne dve decenije.

Ne bih se usudio tvrditi da je Borderline žanrovski klasik u najavi, ali svakako jeste impresivan prvenac i prvi roman ma kakve fantastike, posle "Pandemonijuma" i "Đavoljeg alfabeta" Darila Gregorija, koji uopšte pokušava da se bavi psihom i telom iz ugla osoba sa takvim invaliditetima. Premda Bejker ne piše ni izbliza dobro kao Gregori, njen jezik je više nego pristojan, sasvim odmeren, a uvid koji pruža u život osoba s raznim poremećajima je dubok, iskren i očito zasnovan na temeljnom proučavanju.

Ključna stvar je da je sve to postignuto na prilično zabavan i pismen način, što me - nažalost - navodi na pretpostavku da je ovaj roman jednostavno previše dobar za većinu publike i da će biti zapostavljen u knjižarama.

5/5 

Ivan Jovanovich Nightflier