Armageddon - Master of Peace (2020, Tmina Records)

http://www.armageddon.rs/
http://www.gromrecords.net/tmina.html
Kratko, slatko i jebitačno. Pardon my French, ali ja ne znam kako bolje da opišem četvrto po redu (a sveukupno ko zna koje) izdanje novosadskih progresivaca. Kolega Lakić sa SMP-a je i više nego dostatno napisao, tako da se ne bih ponavljao i pokušavao da budem veći stručnjak. Elem, klasičan heavy metal i njegove progressive derivate volim sa merom, da tako kažem. Oni moraju imati nešto što će me privući toliko da ne dobijem želju da ih u plejlisti zamenim nečim što mi više prija (Orbit Culture poslednjih meseci, na primer). I onda, eto, pustim Master of Peace dva puta zaredom. Jeste, treba odraditi recenziju (makar i kratku), al‘ opet – ne radim tako što bez valjanog razloga. Album je kratak (ograničenja vinilne verzije su glavni krivac), s tim što to nije nužno loše: radije ću više puta preslušati nešto što je kao produženi EP nego dupli CD (da, Dream Theater – na vas mislim). Naći favorita međ‘ pesmama je teško, ne i neizvodljivo. No, šteta bi bila dati prevagu bilo kojoj od šest pesama koliko ih je na albumu. Presuda: 4,5/5.

Nemesis - The War Is On (2020, Grom Records)

http://www.gromrecords.net/tmina.html
http://www.gromrecords.net/news.html
Glavni hajp međ‘ domaćom publikom i medijima je prošao (sada su na redu strendžeri), tako da sada mirne duše mogu sumirati debi beogradske sveženskog melodeath kvarteta. Odmah da napomenem da je prošlogodišnji promo bio teško razočaranje – toliko da nisam želeo ni jedan jedini red da napišem o njemu. Ali, hajde – rekoh sebi da je to samo promo i da će, valjda, album biti bolji. I jeste bio bolji. Mnogostruko bolji: energičniji, življi. Ljudi ovaj bend vole (na stranu što samo cure sviraju, jer – ljudi smo, hehe) ne zato što dobro sviraju, već zato što podsećaju na Arch Enemy. Ja od pomenutog benda volim samo dva albuma i, iskren da budem, uvek bih pre odabrao The War is On nego bilo šta posle Doomsday Machine. Mislim, ako bih već došao u situaciju da moram da biram. Iako ove godine nisam čuo ništa što zvuči bolje od Orbit Culture (otkrovenje od benda, šta ću), Nemesis dobijaju 5/5.

Belorog - Ad Fines (2020, samizdat)

https://www.youtube.com/playlist?list=PLF1xw141vOxtiEEjA4uCxPeKL19kgnNU5
Ljubiša Đorđević iz kuršumlijskog Twited Talesa se latio ne baš lakog zadatka, te pokrenuo pagan metal projekat nazvan Belorog. Velika je greška što sam projekat, kao i debi izdanje Ad Fines, nije više reklamirano kako dolikuje, te se o njemu ne može naći gotovo ništa tokom guglanja. Iako je produkcija mogla (i da budemo iskreni – trebalo) da bude bolja, ima nečeg u njenoj nedovršenosti. Podseća na neka matora izdanja koja su na nivou sirovih demoa. Upravo takav zvuk, sa poletnim i ritmičkim stihovima i vokalima u prvom planu (kao u numeri Voden) nosi neku draž. Zarazne su melodije, a tekstovi na srpskom im ič ne odmažu u tome. Kao što već napisah – moralo je mnogo toga da se uradi bolje. No, s obzirom na to da je ovo prvo izdanje (koje preporučujem), progledaću kroz prste. 3,5/5.

Dead End Finland - Inter Vivos (2020, Inverse Records)

https://www.deadendfinland.com/
https://www.inverse.fi/shop/catalog/
Slab sam na melodeath i njegove raznolike verzije, koliko god neke od njih bile cheesy. Finskim bendovima toga ne manjka, tako da melanholičnih industrial, gothic, pa čak i pop elemenata na Inter Vivos ima možda čak i previše. Dead End Finland uvek iznedre dobro izdanje koje apsolutno ne razočara. Oni prate svoj cilj, posvećeni su mu i ne odstupaju ni za pedalj od njega. Koliko god da je to dobro, toliko je i loše. Posvećene fanove će zadržati, novih neće biti baš previše. U svakom slučaju sam zadovoljan ponuđenim, ali posle svakog preslušavanja mi se sviđalo sve manje. 3/5.

Chasing Embers - Beckoning Call (2019, samizdat)

https://chasingembers.live/
Chasing Embers dolaze iz Ukrajine, sviraju alternativni rok od 2016, a prošlogodišnje izdanje Beckoning Call im je ujedno i prvo što su iznedrili. Dobra produkcija, čvrst gitarski zvuk, odličan glas vokalistkinje = savršen recept da se privuče pažnja. E, da – i kvalitet je bitan, što bend svakako ima. Sad, nije ovo album koji pomera granice žanra, muti razum i služi za izučavanje na nekom univerzitetu gde izučavaju sve što im padne šaka. Ali, da je dobar – jeste. Predobar. Evo, imam folder na kompu gde stoji svašta nešto što bi trebalo da recenziram u nekom trenutku i ja se nekako uvek latim da baš ovaj preslušam. Catchy je skroz, skoro kao ona pretprošlodecenijska reklama za Noblice koja svima izmami osmeh na lice. Tako da ne bi trebalo da bilo šta više pišem na ovu temu. 4/5.

Antonio Jovanović