Za trenutak se pojavio tračak sumnje zašto je visokoprofilni film o najvećem mafijašu 20. veka sa jednim od najpopularnijih glumaca 21. veka gurnut na video tržište umesto da bude takmac na Oskarima iduće godine.

Međutim, kada ga teškom mukom odgledate, sve vam je kristalno jasno. Zato što je loš.
I to ne loš na način da je nekompetentno snimljen ili odglumljen, već loš na jedan dublji, egzistencijalni način da vam prosto ni uz svu zdravu logiku nije jasno šta se dođavola ovim filmom htelo. Lako je praviti se pametan i reći da je Džoš Trank želeo da pričom o dementnom i sifilisnom Alu Kaponeu pruži jednu deglamurizaciju i dekonstrukciju gansterskog filma, jedan "antiskarfejs", jedan prizemni i sirovi pogled na "palog heroja" od koga, jednom kada ga bolest uzme pod svoje, nije ostalo ništa ljudsko i čije se nekad moćno carstvo svelo na poziciju koju je kod Kafke zauzimao Gregor Samsa iz "Metamorfoze", jednom kada je postao buba, više nije bio "produktivan" član društva.

Međutim, iako to kao ideja ne mora da zvuči loše u izvedbi deluje tragikomično i na granici sa parodijom. Ceo film deluje kao neki "disease porn" u kome je fokus na tome kako se sifilisom nagriženi Kapone u poslednjoj godini života raspadao na fizičkom i mentalnom planu i kako je u dementnim halucinacijama preživaljavao i proživaljavao fragmente svoje nasilne prošlosti. U glumi i izvedbi loše našminkanog Toma Hardija, koji ceo film brunda na poluengleskom-poluitalijanskom, posrće, balavi, uneređuje se, i deluje pogubljeno i dezorijentisano, to sve deluje mučno, na momente crnohumorno, a na momente samo crno. Jer zapravo ovde lika i karaktera nema, ima samo prazne, izraubovane mešine koju popunjava glumac Tom Hardi i koji se trudi koliko može, ali sa scenarijem koji ga pretvara u skoro katatoničnu praznu ljudsku ostavštinu, tu od filma nema ništa.

Podzaplet sa nekih deset miliona koje je Kapone tobože sakrio, a kojih bi da se dočepaju svi, od rodbine do FBI-ja, ostaje potpuno nerazjašnjen i gurnut pod tepih, te postaje jasno da je i sam film nevešto sklepan, bez jasne vizije šta mu je cilj, suština, bit. Veliki, masni promašaj za bukvalno sve jedinke koje su bile uključene u njegovo snimanje.

Slobodan Novokmet