Kurt Cobain je uradio pravu stvar kada je na koncertu Nirvane u New Yorku, 1993. god. otpevao bezvremenu pesmu majstora bluesa i folka - Leada Bellyja (Huddie Ledbetter), koji ju je otpevao davne 1939.


Harizmatični pevač je imao unikatan, dubok glas kojim je nadjačavao zvuke svoje gitare od dvanaest žica. Tu gitaru je, jednom prilikom, hteo da kupi upravo Kurt, nudeći Bellyjevom rođaku 50.000 dolara. Kurt je često isticao da mu je Lead omiljen pevač.

Stvaralaštvo sjajnog muzičara imalo je ogroman uticaj na umetnike poput Franka Sinatre, Toma Waitsa, Jacka Whitea i Georga Harisona, koji je jednom rekao: "No Lead Belly, no Beatles!"

Inače, ovo je tradicionalna, američka folk pesma, čiji je originalan naziv "In the Pines", a nikad se nije saznalo ko je njen autor, osim da je najranije izvođenje ovog bisera bilo 1870. Poreklo pesme nas vodi sve od Južne Apalacian oblasti u SAD, pa do Tenesija i Kentakija...

Kada je Cobain otpevao ovu prekrasnu pesmu o muškarcu koji saznaje da ga žena vara, te izmučen ljubavlju koju i dalje oseća prema njoj, izlazi u noć i gine u saobraćajnoj nesreci, ostavio je snažan utisak na Neila Younga. Rekao je da je glas Kurta Cobaina, u završnici pesme, zvučao "nezemaljski, poput vukodlaka, neverovatno."

Sam Kurt je bio uveren da je obrada zvučala užasno jer je publika bila jako tiha. Nije shvatao da ju je, bukvalno, zapanjio načinom na koji je otpevao tu blues - baladu.



Tatjana Smiljanić