Iako je novi Stripburger izašao krajem septembra/početkom oktobra, potrajalo je više nego inače dok novi broj nije završio u našim rukama. Toliko, da je čuveni miris koji je meni neodvojivi deo ovog glasila i daje mu dodatnu dimenziju - izvetreo (dobro Nenade, znamo da si booksniffer - prim. Redakcija). No dobro, šta je tu je, pogledajmo šta se krije između korica po 74. put.


Sećam se da sam u nekoliko navrata pominjao kako bi bilo lepo da ekipa uradi neko specijalno izdanje, nešto drugačije od regularnih. U ovom broju, na neki način, to su i učinili. Najnovije izdanje posvećeno je biografskom stripu.

Uvodnik u novi broj napisao je holandski strip autor Marcel Ruijters koji čini mi se na pravi način otvara ovo izdanje. Marcel u svom tekstu govori o biografskom stripu, nekim svojim iskustvima, što je najvažnije, postavlja i prava pitanja. Da li biografski strip može i kako predstaviti nečiji život i u kojoj meri se pristup u stripu razlikuje od tradicionalnijih biografskih pristupa u filmu i/ili književnosti. U dobroj meri se slažem sa autorom da strip svakako ima (ili može imati) svoje značajno mesto u prikazu nečijeg života i da ga može prikazati iz svog ugla na jedan drugačiji način od onih na koje smo već navikli. Prosto, biografski strip može dati neku novu dimenziju nečijem životu.

Koliko ovi pristupi mogu biti različiti, koliko nečije biografije mogu biti različito prikazane videćemo kroz ceo broj. Iz priče u priču, pratićemo različite sudbine, isečke iz života, ponekad i bizarne epizode poznatih ili nepoznatih, izmišljenih ili stvarnih ljudi ("Limbo" mi je odličan, kao i "Gogolj" i "J.D. Salinger" Andreja Štulara).

Videli smo da ove teme u svakom smislu mogu biti prilično inspirativne, pogotovu na primer u slučaju belgijskog autora Oliviera Schrauwena, u njegovom stripu "Cartoonify". Istina je da sam se ne samo kod ovog, već i kod par drugih autora vraćao da još koji put pročitam strip ne bih li sebi razjasnio neke stvari oko priče (priznajem da Javierov još nisam provalio).

Olivier je i jedan od dvojice intervjuisanih autora u ovom broju. Zanimljiv je njegov pristup stripu. Jedan od njegovih likova je i O. Schrauwen, dakle sam autor tj njegov alter ego. Ovaj lik živi neki svoj život u stripu i pomaže samom autoru da otkrije i upozna sebe.

Ipak, daleko zanimljiviji mi je bio razgovor sa slovenačkim autorom Martinom Ramovešom. Za razliku od Oliviera koji voli da radi u boji, Martin više voli crno-beli strip. No Martin se pored stripa bavi muzikom. Iako na prvi pogled deluje neobično, ako samo malo zagrebemo, videćemo koliko su strip i muzika povezani. Evo na prvu mi padaju na pamet Leo iz Goblina, Wostok, Well-Bee, Filip Kelava. Svi su ostavili nekakav trag u obe umetnosti a ovaj intervju mi je bio zanimljiv po tome što sve vreme provlači njihova povezanost, koliko se razlikuju radovi na muzici i stripu, koji je stresniji, kako Martin povezuje muziku i strip. Ovo nisu bile jedine teme u ovom iscrpnom razgovoru ali za kraj i sam autor otkriva svoj pristup biografskom stripu koji je priložio za ovaj broj.

Od prošlog broja, dodatak se zove "Čitanka", koja nam na 24 strana donosi recenzije strip izdanja i osvrt na jednu izložbu. Sa standardnih 96, to je ukupno 120 strana novog Burgera biografskog stripa "u teoriji i praksi" kako sami rekoše.

Zavirite u novi broj na ovoj stranici i pogledajte kompletan sadržaj i učesnike. A mi, mi čekamo naredno izdanje.