Beogradski klub Elektropionir je preksinoć, 29. novembra, bio domaćin jedne interesantne svirke sa humanim povodom. Domaći sastavi Opoziv, Replicunts i Between Two Sides su pred solidnim brojem okupljenih zasvirali za njihovog kolegu i prijatelja Bratislava Vasilića. Celokupan prihod od karata je uplaćen na njegov račun za potrebe smanjenja troškova operacije kojoj je podvrgnut dan ranije.

foto: Miša Jovanović
Prvi su se na binu popeli omladinci iz sastava Between Two Sides. Već sam imao priliku da se uživo upoznam sa stvaralaštvom ove beogradske melodične pank petorke. Od tada do danas progres je evidentan i sveprisutan. Energija je takođe tu i vidi se da im je bitna. Jedan od dvojice gitarista je u konstantnom pokretu, gibak i vidno euforičan, čime zajedno sa ostatkom entuzijastičnih kolega iz ansambla, kreira jednu lepu, žovijalnu sliku. Pored toga, vokalno-instrumentalni izraz im je na visokom nivou. Nekada je Beograd bio pun melodičnih pank rok bendova, dok su danas ovi momci, uz (još) par seniora, usamljeni na tom polju. Set su bazirali na principu – red naših, red njinih, pa su se tako potkrale legendarne Bonzo Goes To Bitburg - meni najdraža od Ramones-a, i Roots Radical od Rancid-a. Od njihovih smo između ostalih čuli najnoviju Rose, Juliet i Johnny Millz koju su posvetili prerano preminulom kolegi sa fakulteta... Pevač Aleksandar Lukić je iskoristio priliku i da nas obavesti da je operacija Bratislava Vasilića prošla dobro što smo mi u publici pozdravili velikim aplauzom. Za kraj su ostavili numeru Shooting Star.

foto: Miša Jovanović
Pred narod Elektropionira sledeće se ovaplotiše devojke iz grupe Replicunts. Na prste jedne ruke se u Srbiji mogu izbrojati bendovi čiju celu postavu čine žene, a ova tročlana rok-pank-grandž ekipa je jedna od takvih. Činjenica je da muzičkoj sceni fali više ovakvih sastava, posebno ako uzmemo u obzir količinu testosterona kojima odišu gitarske svirke, kao i derivate mačizma u kružoocima koji ih prate. Inače, ovaj nastup im je došao skoro kao povratnički jer ih neko vreme nije bilo, a sve je to ispraćeno na velelepan način. Veliki broj ljudi se u Cetinjskoj te večeri pojavio upravo zbog njih. Svoj kutak za veseli trenutak je našla i starija ekipa iz Bloka 45 koja se, sudeći po stalnom fotografisanju i uživanju u tompusima, vrhunski provela, ali i podržala drugarice na stejdžu.

U akciju se krenulo numerom Broken, dok su na najbolju reakciju auditorijuma naišle My Country i You Lie, You Die koju su ostavile za sam kraj. Negde po sredini svirke vokali bejahu oplemenjeni eho efektima ala ,,Srećko Šušić pod šatrom“, što ruku na srce nije ni bilo tako loše. Pored raznih pozdrava sa bine, pala je i po neka čestitka poput one basistkinji Barbari Ismailović na prinovi, a od strane saborkinje joj na gitari – Katarine Vlašić, takođe pank mame. Ne znam da li je zbog preduge pauze, te nepronalaženja vremena usled životnih obaveza za podrobnije uvežbavanje pred ovaj koncert, ali nešto mi nisu zvučale kao ,,onomad“. Vokali su malo zakazali, kao i sinhronizacija. Fanovima doduše ništa od toga nije smetalo pa se čak na kraju i jedna jedina, skoro pa uspešna, šutka dogodila. E da, moram da pohvalim i bubnjarku Sanju Rakić. Devojka je doslovno pojela bubanj.

foto: Miša Jovanović
Zatvaranje je pripalo domaćinu večeri, beogradskoj supergrupi - Opoziv. Nju čine Miloš Ćurčija na mikrofonu, Dejan Cvetojević na prvoj gitari i drugom glavnom glasu, Aref Zaabi na drugoj gitari i pratećem vokalu, Mladen Tomašević na bas gitari i bekovima i Vojin Kličković za bubnjevima. Da ne nabrajam baš sve sastave u kojima su svirali ili sviraju, navešću par komada, kao na primer Doghouse, Tibia, Tea Break i 36 Daggers. Iako su u bendu sve poznate face sa hardkor/pank scene, muzika koju stvaraju ima samo obrise ovog muzičkog žanra. Rokenrol i heavy metal, prema prikazanom, odnose prevagu. Dosta su uvežbano zvučali i po onome što sam, eto prvi put uživo čuo, interesantno. Premalo je to za iznošenje neke suvisle kritike, ali s obzirom na to da im je ovo tek drugi koncert i da imaju snimljen tek jedan singl, vremena za zaključak ima. Jedino što mi se čini da bi ovaj zvuk na bolji prijem naišao kod neke druge slušalačke strukture. Na repertoaru su se našle sedam, osam stvari. Ona koja me je ispratila iz kluba bila je, jedina objavljena - Korak dva, gde se vokalista Miloš spustio među prisutne i na plesnom podijumu proveo čitavu numeru.

Interesatno i žanrovski heterogeno, ali pre svega veče sa plemenitim ciljem. Nadamo se da će oporavak Bratislava Vasilića proći u najboljem redu, a za one koji nisu uspeli sinoć da posete svirku, broj tekućeg računa za pomoć kod troškova operacije i za nastavak lečenja je 160-3600100074638-31. Vidimo se ponovo sa lepšim povodom.

Nemanja Mitrović Timočanin