Vizant – Небо Oрлова



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Ja ne razumijem one koji kritikuju Vizant. Jel vi hoćete metal, ili neku okrnjenu kreaturu na pola puta – ni ovamo ni onamo. Takvih polubića ima kao salate, dok je Vizant samo jedan. Pa ovo vam je metal, da ne može biti više. Žestoka svirka, Zejakov prodoran i pravi metal vokal (slušaj pjesmu „Шаптач“), okoreli, čvrst i jak stav. Ako to nije metal, a šta je onda? Sledeće ... neko sataniše, neko aveta, neko izigrava nešto što nije, a neko pjeva o Srpskim junacima. Što je tu sporno, sem diskusije o ličnom ukusu? Jel mi živimo u društvu gdje se mišljenje može reći, ili u apsolutnoj diktaturi tipa Staljinizma gdje se nije smjela jedna jedina riječ kazati a da nije zvanična politika? Ljudi imaju što da kažu, uvjek su imali, a ako se nekome ne sviđa, ili ako misli da nisu u pravu, molim lijepo, razgovarajte sa njima, ili i vi uradite metal album pa iznesite vaše mišljenje. Najlakše je naleći na ekran i kritikovati. Kada su Vizant u pitanju, diskusija će uvjek biti sasvim dovoljno. Mada, ko zna zašto je i to dobro. OK, batalimo manje bitne stvari.

Da ponovim, Vizant su vrlo poznati po svojoj beskompromisnoj svirci i kombinaciji metala sa crkvenim napjevima. Saša Zejak (vokal, gitara, kompozitor) ima rijetko dobar glas za metal i za crkvene napjeve – prodoran, čvrst i stabilan. Sve pjesme na albumu su, jednom riječju, žestoke, dok su tekstovi samo malj koji zakucava najbolniji ekser. Poslušajte kako iz jedne dramatične atmosfere na pjesmi „Портрет“ bend prelazi u zastrašujuće tešku atmosferu. Odličan obrt situacije. Ovo je audio ekvivalent otvorenog sukoba dvije vojske na bojnom polju. Zvuči fantastično, opijajuće, diže energiju slušaoca – jednom riječju, ubitačna pjesma! Zar to nije metal? Pa onda „Константин“, spora i ubitačna, ili Naslovna „Небо орлова (Република Српска)“. Svaka pjesma je koncipirana kao kombinacija molitve i borbenog dizanja morala, i to odlično funkcioniše. Molitva i dramatična atmosfera idu ruku pod ruku. Pjesme obiluju vrlo interesantnim muzičkim rješenjima i nekim klasičnim metal temama koje su drugačije oblikovane i provučene kroz karakteristični stil benda. Vizant su uvjek interesantni.

Jedino što se bendu može prebaciti je i dalje prosječnija produkcija. Da se razumijemo. Nije loša produkcija. Jeste osjetan korak naprijed, ali to jednostavno nije dovoljno. Ovako snažne i emotivne pjesme zaslužuju zaista samo najbolju produkciju, ona koja u prvi plan izbacuje energiju benda i reže i para vazduh svojom oštrinom i težinom. Pjesma „Име (Номен ест омен)", koja tjera u rupu svakoga sa imalo pomanjkanja samopouzdanja, da je produkcija kako treba bi bila tri puta oštrija i jača. Bar tri puta. Prelaz između dijela sa distorzijom i čistih gitara jednostavno para uši, previše su grubi prelazi, a zvuk instrumenata ne posjeduje dovoljno audio kvaliteta. To treba ispraviti. Treba brate to da pršti, da sijeva, grmi i da bije kao mač o štit! Kakve pjesme, takva i produkcija. Tek tada bi Sašin vokal i jaka svirka došli u prvi plan. Jeste, to je poduhvat, najviše finansijski pa onda i tehnički, ali sve se može kada se hoće, a moja najtoplija preporuka je da bend o ovome dobro razmisli i sledeći put se ne zadovolji bez sa apsolutnom audio perfekcijom. A kada bi objavili kompilaciju starih pjesama sa novom produkcijom... pola Balkanske scene bi zasjenili i tek onda bi diskusija bila vatrena.

Vizantov novi album je album sa stavom. Treba li vam više?

Nikola Franquelli



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Stiže prvo zvanično reizdanje albuma "Nuklearne olimpijske igre" Satana Panonskog

"Rijetko kada se na domaćoj sceni pojavi tako osebujan lik kao sto je to bio Ivica Čuljak. Znan i kao Kečer II a još poznatiji kao Sata...

10 najčitanijih

Arhiva