Krnji jer do pisanja ovih redova sam uspjeo da skupim samo pet pjesama sa novog albuma, curtesy of YouTube (šest ako se doda i live snimak „U Cara Trojana kozije uši“). No, i pored toga što nemam kompletnu sliku, niti malo ne smunjam u Rambov rad i talenat – za koji bi pojedini dali kilo i više života. Koliko god to izgledalo jednostavno, nije baš lako pisati o Rambovim albumima. Prvi albumi su bili, ono što bi rekli, straight forward, udri i ožeži. Ali kako je čovjek zašao u godine, svaka pjesma koju objavi je do detalja sređena, prepuna otvorenih i skrivenih poruka, audio i vizuelnih, a jezik koji Rambo koristi je ponekad prefinjen, često vulgaran, ljut, uvjek oštar i pravedan (ma sjetite se samo pjesme „Karakter“ i „If ju vont tu bikam karakter, ju gat to sej van šort wrd – NO!“ – pa kud ćeš jasnije i glasnije?!). Istinu priča na svojstven način i mnogi ga sa pravom smatraju glasom razuma. Albumi se mogu posmatrati kao cjelina, ali je svaka pjesma jedna cjelina svaka za sebe i Rambo ih tako oštri i glača da su na kraju ubojita oružija iz njegovog sada već ogromnog arsenala svih mogućih audio raketnih sistema. Kako prije, tako i sada.

Ideja o polaganom izdavanju albuma, pjesma po pjesma, Rambu ide i te kako na ruku. Publiku na tenane upoznaje sa svakom pjesmom ponaosob a publika ima dovoljno vremena da svaku pjesmu dobro sažvaće i tačno shvati što je Rambo htjeo da prenese – i kao što rekoh, neke pjesme doista treba slušati, slušati i slušati. Pa opet slušati i gledati jer je Rambo multimedijalni umjetnik i mnoge pjesme su popraćene spotovima koji idu od jedne do druge krajnosti a na kraju su neodvojivi dio cijele slike. A koji je najbolji način da se poruka prenese širokim narodnim masama? Kroz humor, sprdnju, izrugivanje i muziku. Rambu sve ide u prilog. Psihologija jasno kaže da ako želite narodu nešto prenijeti, to mora biti jednostavno, dječije jednostavno.

Rambove igre riječima su me uvjek očaravale. Uzmimo primjerice poslovicu „Pametniji popušta“. u Rambovoj malo dorađenoj verziji „Pametniji popušta pa glupljem kormilo prepušta ...“ poprima sasvim drugačiji oblik, postaje prozivka i više nema skrivanja iza samo dvije riječi. Preuzmi odgovornost je poruka. Ili „Bez muke nema nauke, čujem iz gomile tupave jauke“ ... svaka riječ sa sobom nosi vrlo jasnu i jaku poruku, ali i pored toga neće svima biti jasne, zbog ovog ili onog razloga. Ili pjesma „Serator“ o onima koji o svemu laprdaju, a ništa ne znaju. Jednostavno, jel, a pogledajte koji je ep Rambo spjevao. Batalimo vulgarnosti. Svaka mu je na mjestu. Usput, čovjek se negdje na socijalnim mrežama požalio da ima onih koji njega gledaju kao „Serator“. Da nam samo Rambo bude dugo živ, zdrav, prav i brbljiv. I na kraju, „Oda Radosti (Izazovi Evrointegracija“) o svemu zašto stoji demokratija, a u praksi je baš i nema.

Od Ramba se može dobiti samo vrhunski finalni proizvod. Nikada nije bilo sumnje, niti će ikada biti. Zato, budite strpljivi dok se album ne pojavi u prodavnicama (upravo sam obavešten da će to biti tek kada izbaci još 3 nove pjesme), i pobogu hrlite na njegove koncerte jer čovjeku treba dati šaku ruke i jedan je od doista rijetkih ljudi koji zaslužuju mnogo više. Ovaj, i svi prethodni albumi, su dragulji sveopšte rokenrol istorije. Ne propuštajte NIKAKO!

Nikola Franquelli