Robert Čejmbers je svoje mesto u nezaboravu zaslužio opusom toliko malim da teško može da se uporedi sa bilo kojim drugim kolegom.

Nije, međutim, Čejmbers malo pisao. Naprotiv. Pisao je jako puno i jako bezvredno.

Amerikanac na slikarskim studijama u Parizu, je shvatio da pored slikarskog ima još veći talenat za pisanje, te je započeo sa pričama za razne časopise kojima se predstavio javnosti. Ubrzo je započeo zbirku o kojoj danas pričamo. Ona se sastoji od deset priča od kojih je prvih pet na kvalitativnom tronu Čejmersove karijere, dok druga polovina oslikava osrednjost ispunjenu romantizmom koja će obeležiti njegovo dalje stvaralaštvo.

Objavio je još nekoliko zbirki sa elementima fantastike, ali zahvaljujući novootvorenim čisto kapitalističkim horizontima, ni jedna nije dostigla kvalitet Kralja u žutom.

Pionir u stvaranju pseudomitologije. Lavkraftov prethodnik u stvaranju proklete knjige i u stilskoj sugestiji koja udara u nesvesno. Prestao je da koristi svoj talenat da bi se posvetio štancovanju ljubavnih romana koji mu u ono vreme (kraj 19. početak 20. veka) donose popularnost i bogatstvo.

Ipak, posle smrti bi pao u ponore zaborava da nije Kralja u žutom jer se njegova grešna dela lišena originalnosti na koja je trošio svoj talenat nisu ponovo štampala i svako interesovanje za njih je iščezlo.

Kao što je već rečeno, zbirku čini deset priča. Prve četiri povezuje u jednu sjajnu celinu prokleti pozorišni komad „Kralj u žutom“ koji svakome ko ga pročita donosi ludilo i propast. Izmišljena drama u dva čina koja pokvarenost diže na nivo vrhunske umetnosti i koja je centar oko koga svoju orbitu prave likovi iz „Majstora za reputacije“, „Maske“, „U zmajevom sokaku“ i „Žutog znaka“.

Svaka od ove četiri priče je izvrsna na svoj mračni i mučni način. Jezoviti koncept ludila kojim su opšivene nagoveštava da je književnost mogla da dobije još jednog maga u rangu Poa i Lavkrafta, samo da ga sjaj novca i slave nije oterao u prljave vode proseka i tapšanja po ramenu.

Peta priča – Dama od Isa – unosi romantiku u fantastiku i nagoveštava ono šta sledi. U ovoj priči čitaoci poslednjih Zagorovih odabranih priča, mogu da pronađu delimičnu motivaciju za Buratinijevu priču „Ljudska žrtva“.

Sa ostalih pet priča, Čejmbers je počeo da korača u svoju budućnost lovca na novac, pre svega ženski. Unosi dah boemskog života u svoje ne više tako maštovite priče i ostavlja nas uskraćene za proširenje jednog fantastičnog sveta.

Ipak, svaki ljubitelj čudnog, napetog i fantastičnog trebao bi da nabavi ovu knjigu koja se može naći samo u ovom izdanju Gavrana. Jer ove četiri hvaljene priče zaista imaju snagu i iritiraju podsvest kao hiljadu iglica.

Tu je i neverovatan pogovor Dejana Ognjanovića, koji se utapa među korice kao da je i sam priča u ovoj zbirci. I to iz kvalitativnog reda prve četiri. Motivišući zaključak iz pera našeg najvećeg poznavaoca horor literature motiviše na istraživanje žanra i pronalaske nekih novih naslova koji bi se mogli naći na listama za čitanje.

Nikola Tasković