Da je za koncert sastava Dead Can Dance vladalo veliko interesovanje bilo je očigledno još ispred ulaza u Sava centar, a sala je već tokom nastupa predgrupe bila skoro dupke puna, što se retko viđa.

Uvod u DCD koncert napravio je David Kuckhermann, koji je imao pola sata da publiku uvuče u svoj muzički univerzum sačinjen od perkusija. David je između pesama objašnjavao poreklo i način upotrebe većine instrumenata, što je bila vrlo interesantno.  Iako koristi isključivo perkusije, njegove pesme i dalje uspevaju da imaju melodije jer je instrument koji najviše koristi hang.

Pri izvođenju jedne pesme rekao je da ona ima malo neobičniji ritam, a da će prva osoba koja dođe do njega nakon koncerta i kaže mu koji je ritam u pitanju na poklon dobiti CD. Nakon završetka pesme, neko iz publike otpljeskao je ritam, a David je izjavio da srpska publika primećuje ritam mnogo bolje nego ljudi pred kojima inače svira.

Iako je u pitanju instrumentalna muzika, pa još svedena na jednostavnost perkusija, publika je veoma cenila nastup ovog izvođača i nagradila ga ovacijama. Naravno, postoji i razlog zbog kojeg je baš ovaj Nemac otvorio sinoćnji koncert. David je sa pevačicom benda Dead Can Dance Lisom Gerrard snimio duet.

Nakon nastupa ovog perkusioniste koji je trajao pola sata, usledilo je pola sata pauze. Nakon što je sva oprema bila nameštena, svetla su se ugasila i članove benda dočekao je gromoglasan aplauz.

Veoma je teško rečima dočarati ono što se sinoć odigralo na sceni Sava centra. Kada bih najbliže uspela da objasnim ovo iskustvo, rekla bih da sam sve vreme imala osećaj pozorišta. Ali na nekom višem nivou. Članovi benda na binu su izašli elegantno odeveni i crno, dok su članice ovog sastava kao kontrast nosile bele srednjovekovne haljine.

foto: Strahinja Rupnjak
Iako suptilna, svetla su igrala veoma bitnu ulogu i ovom atmosferičnom nastupu. Njihove promene i isticanje osobe koja u tom momentu peva, veoma su doprinosile sveopštem zvučno-vizuelnom utisku. Igra svetala najviše se istakla tokom Lisinog akapela izvođenja pesme "The Wind That Shakes the Barly", koju na početku i kraju prati flauta. Tokom ove pesme, Lisa je iznad sebe imala svetlo koje je izgledalo kao sunce, a kako se pesma primicala kraju i njen glas utišavao, svetlo se spuštalo, pritom izgledajući kao zalazak, što je veoma doprinelo sveukuponom doživljaju. Brendan Perry je takođe imao svoje solo momente, među kojima je bila i pesma "Song To the Siren", obrada pesme Tima Buckley-a.

Iako mi lično više leže pesme u kojima je Brendan glavni vokal i gde do izražaja dolazi njegov bariton i, iako je bilo predivno iskustvo taj bariton čuti uživo, bilo je nemoguće ostati ravnodušan prema vokalu Lise Gerrard. Ova žena ima glas koji ima moć da opčini čoveka, što se dalo primetiti u reakcijama publike.

Ljudi koji su posetili ovaj koncert bili su jedna od najboljih publika koje sam imala prilike da vidim. Nakon svake pesme bend je nagrađen neverovatno dugim aplauzima i ovacijama, što je dovelo do toga da se bend dva puta vrati na bis i odsvira po još dve pesme. Nakon što su nagrađeni stojećim ovacijama, Dead Can Dance su se po poslednji put povukli sa bine, a oduševljena publika je nakon oko dva sata koncerta napustila Sava centar.

Ovaj koncert je sa razlogom bio rasprodat i tražila se karta više. Ono što je bend pružio publici ispunilo je sva očekivanja.

Na kraju, pogledajte galeriju...

DCD @ Sava Centar, Beograd, 28.6.2019.

Jelena Ostojić