Sa vremena na vrijeme, kao grom iz vedra neba, doleti jedna munja, grom, projektil, cunami, audio cunami!, decibelna bomba nota i instrumenata da me obori sa nogu. White Boy Wasted su negdje na granici između crust punk, hard core i thrash metala. Ništa novo i nečuveno, slažem se. Međutim, pod broj jedan, napokon da jedan sličan bend ima drastično drugačiji zvuk zahvaljujući kojemu se čuje sve kristalno čisto. Ovo vam je dokaz koliku ogromnu važnost ima izbor instrumenta. Gitarista na ovom albumu koristi gitaru koja ima vrlo karakterističan zvuk, topao, dubok, gitara koju više koriste jazz i blues muzičari baš zbog njenih soničnih karakteristika. Čovjek je dodao distorziju, i to ne pretjerano jaku, i draaaaaastično promjenio zvuk bendu – na bolje naravno. Na to dodajte razjarene, pjesme pune energije, brzine ali i kontrolisanog haosa, i krajnji rezultat je beskompromisna svirka najvišeg kvaliteta.

Uvodna „Double Vision“ odmah od samog starta nabija pakleni tempo. Ubistvena i ritmična, ova pjesma diže mrtve iz zemlje. Od te prve, pa do kraja albuma je opšti haos, ali ima dovoljno oscilacija da drži pažnju slušaoca. Tu, da kažem klopku, da je baš cio album jedan veliki audio pritisak, su ljudi izbjegli sa odličnim zvukom i lakšim pjesmamam strateški raspoređenim po dužini cijelog albuma. „The Dirty South Special“ je 33 minute visokooktanskog, visokoenergetskog, brutalno ritmičnog punk/rock/metala da će vas prodrmati kao da vam na glavu padne jedan od klimavih dalekovoda Crnogorske Elektroprivrede gdje prolazi sve od struje, vatre, vode, tamne materije kosmosa, smole i rakije sačekuše! Ne propuštajte ovu bombu! Ponavljam, ne propuštajte ovu bombu!

Nikola Franquelli