Kako sam postao... Nebojša Krivokuća



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Nebojša Krivokuća je diplomirani dramaturg i kreativni direktor agencije Communis DDB. Devedesete je proveo u radio-aparatima iz kojih je pričao i puštao muziku (Radio Pingvin, Radio Index). Objavljivao je tekstove o muzici, filmu i oglašavanju u nekoliko dnevnih novina i magazina. 2013. objavio je knjigu kratkih priča posvećenih muzici pod imenom "39 pesama" (Booka). Najmlađe, "internet" generacije, a i šira javnost, ga danas najviše (pre)poznaju kao autora bloga "Prešlicavanje" koji se bavi pop kulturom, i istoimenog podcasta koji je počeo sa emitovanjem u proleće 2015. Hajde da čujemo Nebojšinu priču...


Bendovi, muzičari i albumi 


Najpre, "tri Dejvida": Bowie, Byrne, Sylvian. Zahvaljujući Bouviju sam otkrio ne samo šta je pop-kultura, već i Brajena Ina, Velvet Underground, Igija Popa, Marka Bolana, Baskijata, Keruaka... Dejvid Birn mi je važan zbog Talking Heads i solo-albuma, kao i neuništive radoznalosti i projekata poput "zgrade koja svira", portala Reasons To Be Cheerful i knjiga koje piše. Silvijen je prototip anti-zvezde, sa čijom muzikom se razumem, bez obzira da li slušam Japan fazu ili sonične eksperimente koje sada pravi.

Tu su i Piter Gebrijel, The Clash, Echo & The Bunnymen i njihov album "Heaven Up Here", Kejt Buš čiji je "Houds of Love" meni i dalje veoma drag album, Lori Anderson, Talk Talk, The The, Massive Attack, Underworld, svakako Suba. Njegov "Sao Paulo Confessions" slušam već dvadeset godina više puta mesečno i svaki put otkrijem nešto novo. Ima bendova čiji je jedan singl, poput "Heavenly pop hit" od The Chills napravio u mojoj glavi veći lom od čitavog opusa nekih velikih bendova, kao i preposlednji singl Endrua Birda ("Bloodless"), zajednička pesma Bena Foldsa i Nika Hornbija ("From Above") ili "Sleepwalking Man" Siverta Hojema iz benda Madrugada... kao i ono što Stjuart Koplend radi svirajući bubnjeve u "Driven to Tears" od The Police... Slušam muziku nekih trideset i pet godina, u kolekciji imam gotovo 100.000 pesama, mnoge od njih su me oblikovale, više ili manje, neke to upravo rade, to je proces.

Reditelji i filmovi


Studije dramaturgije su me 'pokvarile', odnosno zauvek onemogućile da gledam filmove 'kao običan gledalac', ali neki filmovi i reditelji koji bi verovatno dobijali sedmice na ispitima iz dramaturgije odnosno bili vraćani u montažu su uspeli da mi veoma dragi.

Od reditelja - Džon Hjuston, ne samo zbog filmova. Njegova autobiografija je izuzetno zabavno štivo. Orson Vels, Frenk Kapra, Majk Nikols, Verner Hercog. "Life of Brian" i "Holy Grail" Pajtonovaca. Kjubrikov "Dr Strangelove", "Splav Meduze" Karpa Godine. U poslednje vreme braća Koen, Paolo Sorentino i Andrej Zvjagincev.
Prilog spisku remek-dela: kratki film Mihajla Mesetskog "Beznačajni detalji slučajne epizode", ima ga na mreži.

Stripovi 


Naučio sam da čitam pre škole zahvaljujući stripovima :)... Ali nisam daleko odmakao u istraživanju sveta stripa... I dalje se često vraćam i "Gastonu", "Umpah-Pahu" i "Alanu Fordu", dakle, uglavnom neozbiljnosti. Ipak, tri stvari imaju posebno mesto na polici: "Korto Malteze", "Kalvin i Hobs" Bila Votersona i "Bernard Panasonik" Zorana Janjetova. Svaki kontakt sa stvarima koje Janjetov radi su "kao da vam mozak rasparča kriška limuna u koju je ubačena velika zlatna cigla", da se poslužim rečima Daglasa Adamsa.

Pisci i knjige 


"Na putu" Džeka Keruaka, "Jesen Patrijarha" i "Sto godina samoće" Gabrijela Garsije Markesa, "Knjiga zagrljaja" Eduarda Galeana, "Školice" Hulija Kortasara, "Oktoberfest" Branka Dimitrijevića, "Slučajevi" Danila Harmsa, "Enciklopedija mrtvih" i "Grobnica za Borisa Davidoviča" Danila Kiša, "Izuzetno glasno i neverovatno blizu" Džonatana Safrana Fora, "Bas-saksofon" Jozefa Škvoreckog, "Faksimil" Alehandra Sambre, "Terasa na dva mora" i zbirka pesama Jovana Hristića, "Sapiens" Juvala Noa Hararija, "Kosmos" Karla Segana, "Autostoperski vodič kroz galaksiju" Daglasa Adamsa, "Iz celog sveta u srce sveta" Bleza Sandrara, nedavno "Črna zemla mati" Kristiana Novaka... upravo čitam Olju Savićević Ivančević, to je čudesno.

Događaji 


Koncert Renesansa u SKCu, 1978. ili 1979.
Prva proba prvog benda u kojem sam "svirao", u ruševinama biblioteke na Kosančićevom vencu, 1987.
Prva emisija na radiju i prvo snimanje jedne reklame, 1992.
Film "Mediterraneo" u bioskopu Jadran, u zimu 1992.
Izlazak kroz kapiju kasarne u Sremskoj Mitrovici, 1994.
Prvi poljubac sa Aleksandrom.
Popodne ispred Skupštine, 5. oktobra 2000.
'Povratnički' koncert Darka Rundeka u Beogradu, decembar 2000.
Svirka Zorana Predina u jednom kafeu na obali mora u Piranu, 2001.
Nik Kejv u Areni, 2008.
Koncert Dejvida Birna u Sava Centru, valjda 2011.
Izlazak moje prve knjige.
Učenje Pitera Gebrijela 'kako se izgovaraju srpske reči' pre njegovog koncerta u Beogradu u bekstejdžu, 2013.
Hundertvaserova kuća u Beču.



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Stiže prvo zvanično reizdanje albuma "Nuklearne olimpijske igre" Satana Panonskog

"Rijetko kada se na domaćoj sceni pojavi tako osebujan lik kao sto je to bio Ivica Čuljak. Znan i kao Kečer II a još poznatiji kao Sata...

10 najčitanijih

Arhiva