Soilwork – Verkligheten
Helly Cherry
Čudan je ljudski um, čudan je moj um. Dirk Verbeuren nije bubnjar Soilworka već nekoliko godina, ali moj um uporno govori da on nije na ovom albumu za bubnjevima i da to nije to bez njega. Šizofrenične razgovore smo na ovoj temi imali, u nekoliko navrata. Naravno, djetinjasto romantizovanje i idolizacija benda je potpuno besmislena. Soilwork su našli novog bubnjara, Bastian Thursgaarda, i iako pomalo nedostaju pojedine Dirkove bravure i ukrasi, Bastijan je odlična zamjena. Čak, učestvovao je u pisanju i oblikovanju abuma i nije samo obična zamjena jednog instrumentaliste, već ravnopravan član koji daje sve od sebe, što se da čuti na svakom koraku. Momci nisu ništa ostavljali slučaju, već su razrađivali prvo svoje međusobne odnose i osjećaj za pjesme, pa onda sklapali pjesme, pa tek onda i snimali. Zadivljujuća je tolika profesionalnost.
Tri ipo godine su prošle od posljednjeg albuma. Pojedini, ako ne i svi u bendu su bili uključeni u side projekte što je donekle uticalo na raspršivanje snage, a onda i promjena bubnjara koji je mnogo uticao na zvuk benda. Strepnja je bila opravdana, ali se raspršila ubrzo nakon prvih minuta slušanja. Već na prvo preslušavanje sam osjetio da je ovo neuobičajen Soilwork album. Mirniji, dinamičniji i sa mnogo melodije, mnogo više nego što smo navikli da čujemo od benda na posljednjim albumima, i to je jedna vrlo dobra novina. Uklapanjem dinamike i melodije dobili su pjesmu poput „Witan“ ili „The Ageless Whisper“ gdje melodije i ta dinamika najbolje dolaze do izražaja. U par navrata sam pročitao da je bend iskoristio starije rock rifove, starije finte … iskreno, meni sve ovo zvuči kao Soilwork u najboljem mogućem izdanju i šta god da su iskoristili, to odlično zvuči i evo im šaka ruke za „Verkligheten“. Ljudi, slušajte ovaj album, ne komplikujete sebi život bespotrebnim mislima i pustite da vas muzika ispuni i zadovolji. Čudan je ljudski um i zna biti prijatelj i neprijatelj.
Sledeća vrlo bitna činjenica je da pjesme nimalo ne zvuče isto među sobom. Znate one albume koji od početka do kraja zvuče kao jedna te ista dugačka pjesma. Ne kažem da nema dobrih albuma među takvima, ali su većinom dosadni i pokazatelj ne baš pretjerane muzičke imaginacije. Sa Soilwork to nikada nije bio slučaj, ali na ovom albumu su se prevazišli i stvarno, svaka pjesma je jedan mali svjet za sebe a u cjelinu ih povezuje produkcija, zvuk i stil sviranja benda. Zaista vrlo zanimljiv album koji svoje karte ne otvara na prvo, ni na drugo slušanje, već postepeno sa svakim narednim slušanjem. To je uvjek bio adut benda koji u vremenu uvjek uspjeva da održi pažnju slušaoca, koji je uvjek interesantan i mjerodavan.
Verkligheten je u samom vrhu diskografije benda, takozvani benchmark, i svakako je najzreliji i najraznovrsniji od svih jedanaest albuma. Sonic Bomb, kratko i jasno!
Nikola Franquelli
Tri ipo godine su prošle od posljednjeg albuma. Pojedini, ako ne i svi u bendu su bili uključeni u side projekte što je donekle uticalo na raspršivanje snage, a onda i promjena bubnjara koji je mnogo uticao na zvuk benda. Strepnja je bila opravdana, ali se raspršila ubrzo nakon prvih minuta slušanja. Već na prvo preslušavanje sam osjetio da je ovo neuobičajen Soilwork album. Mirniji, dinamičniji i sa mnogo melodije, mnogo više nego što smo navikli da čujemo od benda na posljednjim albumima, i to je jedna vrlo dobra novina. Uklapanjem dinamike i melodije dobili su pjesmu poput „Witan“ ili „The Ageless Whisper“ gdje melodije i ta dinamika najbolje dolaze do izražaja. U par navrata sam pročitao da je bend iskoristio starije rock rifove, starije finte … iskreno, meni sve ovo zvuči kao Soilwork u najboljem mogućem izdanju i šta god da su iskoristili, to odlično zvuči i evo im šaka ruke za „Verkligheten“. Ljudi, slušajte ovaj album, ne komplikujete sebi život bespotrebnim mislima i pustite da vas muzika ispuni i zadovolji. Čudan je ljudski um i zna biti prijatelj i neprijatelj.
Sledeća vrlo bitna činjenica je da pjesme nimalo ne zvuče isto među sobom. Znate one albume koji od početka do kraja zvuče kao jedna te ista dugačka pjesma. Ne kažem da nema dobrih albuma među takvima, ali su većinom dosadni i pokazatelj ne baš pretjerane muzičke imaginacije. Sa Soilwork to nikada nije bio slučaj, ali na ovom albumu su se prevazišli i stvarno, svaka pjesma je jedan mali svjet za sebe a u cjelinu ih povezuje produkcija, zvuk i stil sviranja benda. Zaista vrlo zanimljiv album koji svoje karte ne otvara na prvo, ni na drugo slušanje, već postepeno sa svakim narednim slušanjem. To je uvjek bio adut benda koji u vremenu uvjek uspjeva da održi pažnju slušaoca, koji je uvjek interesantan i mjerodavan.
Verkligheten je u samom vrhu diskografije benda, takozvani benchmark, i svakako je najzreliji i najraznovrsniji od svih jedanaest albuma. Sonic Bomb, kratko i jasno!
Nikola Franquelli