Among the Firs nastaju krajem 2017. godine u Zagrebu. Nastaje među ljudima koji već dugi niz godina sviraju zajedno u raznim kombinacijama. Kao i sve velike priče ☺, tako započinje i ova -kao zajebancija dok s vremenom zloduh BOB odnosi šalu. Od tada počinje biti ozbiljno...jako ozbiljno. Početak noćne more koja još traje – we all live inside a dream.

Foto: Jahvo Јоža
Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?
Bend je okupljen prvenstveno kako bi se sviralo noise rock. Ništa više, ništa manje. Kako su nastajale pjesme, tako je  rasla razina ozbiljnosti. Smisao benda jest što više svirati, snimati i više manje to je to. Nama sviranje i dalje predstavlja gušt te zato to prvenstveno i radimo, a ako se uza sve to naša glazba nekome svidi tada je to već dovoljna nagrada. It is in our house now.

Motivi i filozofija benda...
Svirat, svirat i svirat. Dalje snimat. Logika snova. Twin Peaks

U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?
Sviranje može predstavljati most odn. poveznicu između nas izvođača i jadnih duša koje slušaju glazbu – određena poruka/emocija/atmosfera na podsvjesnoj razini prenosi se na slušatelje. Svakako se može govoriti da nastaje određena spona s društvom pogotovo ako se radi o live svirci, ali naravno da tu ima i naših ispušnih ventila u cijeloj priči. Electricity

Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?
Općenito je vrlo teško okupiti solidnu postavu koja će činiti srž benda, ali ne mogu reći kako je to slučaj i u Among the Firs priči. Ovdje svi sviraju zato što to žele i za nikog nema pritiska. Around the formica table, the conversation is lively.
Problemi sa kojima se suočavate kao bend...
Životi izvan benda, obveze, usklađivanje obveza s radom u bendu, crne lože, nepostojanje, 430… No unatoč svemu, bend opstaje i nije pretjerano teško za održavati ga na životu. Trenutno barem.

Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?
Ljudima koji sanjaju. Stanovnicima Twin Peaksa. Zlodusima koji obitavaju u Crnoj loži. Anytime. Meanwhile... I’ll see you again in 25 years...