No No Instigator je zagrebačka post-punk/alternative rock trojka koja okuplja neka poznata lica s domaće underground scene (Seven Mouldy Figs, Šlagvort na kraju, Ljeto u Bitoli…). Postoje od 2016. godine i do sada su odsvirali 50-ak koncerata u desetak država (Slovenija, Srbija, Austrija, Mađarska, Njemačka, Švicarska, Bugarska…). Iza sebe imaju DIY EP i album koji je izašao u lipnju 2018. Pjesme su im na engleskom, wannabe njemačkom i hrvatskom jeziku, a u svirci se, osim klasične postave bas, bubanj, gitara, ponekad koriste i ritam mašinom. Zvučno podsjećaju na staru gardu post-punk bendova s kraja 70-ih i početka 80-ih godina (Joy Division, The Cure, Sonic Youth, Paraf, Dobri Isak…). Mračno, plesno, pomalo punky, pomalo popish.


Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?
Raspadom prijašnjeg benda želja za sviranjem nije jenjavala, tako da smo se odlučili napraviti novi bend. Smisao benda je da radimo nove stvari i i izvodimo ih uživo pritom uživajući. Bend služi kao ispušni ventil i kreativno ispoljavanje viška energije, a na publici je da sama odliči što im naša glazba znači.

Motivi i filozofija benda...
Nema tu previše filozofije. Želimo svirati šta nam se svira. Jedino je bitno da svi članovi uživaju podjednako.

U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?
Ne razmišljamo o komunikaciji s društvom. Bend nam služi za ispucavanje energije.

Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?
Jako teško. Nadamo se da će ova priča trajati što duže.

Problemi sa kojima se suočavate kao bend...
Suočavamo se s klasičnim problemima koji prate svaki mladi bend. To su: nedostatak financija, kako doprijeti do željene publike, kako dogovoriti što više svirki, te sukladiti bend s izvanbendovskim obvezama članova (posao, fakultet i ostalo).

Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?
Svim ljudima dobre volje.