Bend Nervi je šestočlani Hardcore bend iz Podgorice. Gitarista Aleksandar Grebović je 6. decembra 2016. formirao bend sa Anđelom Mirković i Nikolom Poleksićem koji je ubrzo napustio sastav. U početku Aleksandar je stvarao muziku zajedno sa tadašnjom pjevačicom Anđelom Mirković sve dok u bend nisu stupili sadašnji bubnjar Vuk Rakočević i basista Balša Pavićević. Tada su nastale i prve pjesme benda. Ubrzo se pridružio Vuk Vujović koji je zauzeo poziciju solo gitare. Zbog privatnih razloga basista i pjevačica napuštaju bend, pa im se tada pridružuju Aleksa Mirković (bas gitara) i vokalista Predrag Mudronja. Već na prvoj probi vidna je bila nevjerovatna energija benda, sjajan vokal mladog Predraga stopio se sa zvukom benda. Gledajući da prošire svoju paletu zvuka, Nervi dobijaju novog člana Lazara Vujovića koji preuzima efekte i produkciju. Takav sklop muzičara doprinosi zvuku koji pomjera granice hardcore, a opet ostaje hardcore u korijenu.


Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?
Muzika je glavna sila benda, jedino što je bitno. Koristimo muziku kao način izražavanja naših ideala i kao način skretanja pažnje na ono što smatramo da je bitno i aktuelno. Zavisnost je veliki problem i želimo da doprinesemo borbi protiv nje, ali i da pripomognemo mentalitetu zavisnika, jasno upućenom porukom.

Motivi i filozofija benda...
Mi smo bend koji želi da skrene pažnju na probleme, da pričamo o stvarima koje ljudi izbjegavaju. Želimo da u doba rijaliti programa i generične muzike stvaramo pozitivnu, glasnu i agresivnu muziku koja je ujedno i sirova. Želimo da podstaknemo mlade ljude ali i starije, da se odupru masovnim idealima, da budu ono što  jesu i uzivaju u tome. Budite hedonisti, a ne zavisnici. Želimo i da dokažemo svojim primjerom da u ovoj vrsti muzike mogu biti ljudi koji su antialkoholičari, koji se ne drogiraju, koji su obrazovani i sasvim normalni ljudi.

U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?
Ovo je naš način izražavanja i prenošenja poruka svim ljudima koji žele da čuju, da otvore oči i naravno da je ona nas način pražnjenja i pretvaranja negativne u sveprožimajuću pozitivnu energiju, ali to je ono što razlikuje hardcore i metal muziku od svih ostalih. Mi smo bez cenzure i iskreni, s time dolazi agresivan ali i melanholičan zvuk u zavisnosti od pjesme.

Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?
Ljudi obično žele da odmah postanu rok zvijezde, bez ikakvog rada. Teško je naći individue koje žele da rade na ovakvoj muzici i na sebi kao muzičaru. Mi smo imali sreće da smo se okupili kao bend u ovako neobičnom sastavu. Mi smo skup različitih godišta, stilova i svako od nas doprinosi muzici svojim ličnim pečatom.

Problemi sa kojima se suočavate kao bend...
Mjesta za probe bendova nalaze se veoma rijetko, malo je onih koji bi izasli u susret i podržali ih. Mi imamo sreće da imamo svoj prostor gdje možemo održavati probe, a takođe, studio 9 Marka Perića u Podgorici uvjek nam izađe u susret što se tiče prostora. Ipak najveći problem jeste dobra većina omladine našeg grada. Nisu zainteresovani za ovakvu vrstu muzike, popularan je grand show, alkohol i silikoni.. sve ono što im mediji nameću i što im ispira mozak.

Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?
Iskreno, pustili bi našu muziku svakome ko želi da je čuje. Znamo da je ova vrsta muzike neshvaćena i na lošem glasu, ali isto tako tvrdimo da svi oni koji odslušaju riječi i pogledaju nas kao bend, moraju osjetiti iskrenost i sirovost forme ove muzike i kao takvu je moraju poštovati, ako ne i redovno slušati.