Postoji nekoliko bendova koje ne slušam aktivno, ali koje bih voleo da nekom prilikom čujem uživo. Norveški Leprous su upravo jedan od njih. Iako sam ih u naletima preslušavao, nikada me njihova muzika nije u potpunosti kupila. No, kvalitet koji poseduju nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Stoga sam, posle par propuštenih prilika, jednostavno morao da se na nađem na njihovom koncertu.

Prethodno najavljene predgrupe, norveški 22 i islandski Agent Fresco, su bile ne samo dodatak spektaklu, već poslastica sama za sebe. Fanovi Leprousa su tako dobili avangardni prog triptih koji je već od prvih zvukova koji su izbijali sa razglasa obećavao dobar provod.

foto: Strahinja Rupnjak
U 20:30 je u beogradskom „Domu omladine” već bilo dosta ljudi kada su 22 otpočeli svoj polučasovni set. Da budem precizniji – bilo je mnogo više prisutnih nego što se može očekivati za jednu predgrupu, što je zaista sjajno. Ono što još više pojačava utisak jeste sam nastup benda kome nije falilo energije i koji je na sve prisutne ostavio dobar utisak. Prethodno sam čuo samo jednu njihovu pesmu na Tjubu koja mi se baš i nije svidela, tako da me je ono što su „servirali” u „Amerikani” oduševilo. Zaista sjajan performans ovih momaka je naišao na odličan prijem i bio nagrađen velikim aplauzom posle svake numere. Zanimljivo je da ne baš malom delu publike nisu bili nepoznanica. Štaviše, veoma dobro su bili upoznati sa njihovim repertoarom, što je svakako dalo podstrek bendu da se još bolje pokaže. U tome su svakako uspeli.

Posle kratke pauze, Agent Fresco su nastavili tamo gde su njihovi nordijski prethodnici stali. Stilski veoma slični, a opet neverovatno različiti. Mislim, barem je meni tako zvučalo. Lepo su se nadovezali kako zvukom, tako i samim nastupom. Kad smo kod zvuka, i te kako je bilo očigledno da su kod prva dva benda gitare i bas bili u drugom planu, na momente i previše prigušeni (u zavisnosti gde se nalazite u sali). Tako su bubnjevi, vokal i semplovi bili naglašeni, te je sam zvuk bio specifičan. Sam stil pevanja je imao tih pop momenata koji su naglašavali kako pojedine stihove, tako i deonice, te je sa ovako ne baš najbolje postavljenim zvukom delovao krajnje zanimljivo. Kada se na to doda zalaganje benda, odlična izvedba i publika koja je svakim minutom koji je prolazio bila sve brojnija i nezasitija, jasno je da je atmosfera bila odlična. Svako od prisutnih je bio u nekom svom svetu, te su neki one teže, odsečne ritmove i rifove pratili istim takvim hedbengovanjem, dok su drugi čak i igrali, na neki način. Kanonada sa bine je apsorbovana u potpunosti, no mesta za još je svakako bilo.

foto: Strahinja Rupnjak
Leprous su imali već spremljen teren, te su (za moj ukus) predugim uvodom pomalo zadirkivali frenetične fanove koji su bili orni za potpuni pad u trans. To se, naravno i dogodilo, te je ceo set ovih Norvežana bio praćen neumornom i bezrezervnom podrškom. Horsko pevanje, podignute ruke – atmosfera je bila (malo je reći) ekstatična. Bend i publika su delovali kao skladna celina koja se savršeno razumela. Šta god da se dešavalo na bini, ispred nje je to dobijalo recipročan odgovor. U kom god delu sale da ste se našli, moglo se videti da je svaka osoba bila deo ritma. Neko ga je pratio samo klimanjem glavom, drugi gotovo celim telom. Čak je i dvojac zadužen za zvuk bio deo toga.

foto: Strahinja Rupnjak
S obzirom na to da su zvezde večeri imale najbolje podešen zvuk, te da su gitare konačno pojačane onako kako je trebalo od početka da budu, ne moram posebno objašnjavati koliko je sam dojam svirke podignut na još viši nivo. Leprous su me zaista oduševili onim što su prezentovali, pogotovo zato što nisam slušao niti njihov poslednji album „Malina”, niti bilo šta od njih već duže vreme. Jednostavno sam želeo da se iznenadim, kao da se prvi put susrećem sa bendom. To je bila dobra strategija pošto veče o kome pišem smatram jednim od najboljih. Daleko od toga da sam postao instant fan bilo kog od ova tri benda i da ću se sada baciti na besomučno preslušavanje bilo koga od njih. Naprotiv, ne verujem ni da ću ih periodično „čekirati” na Tjubu. Ali, to ne menja činjenicu da bih ih ponovo gledao uživo. To dovoljno govori o tome koliko je svaki od bendova dobar uživo, koliko je lako uživati u njihovoj muzici i izvedbi iste. Kada ja kao neko ko nije njihov fan to kaže, možete zamisliti kako su sinoćnje veče doživeli njihovi najvatreniji ljubitelji. Uostalom, probijanje termina od strane Leprousa i sviranje dodatne pesme je gest koji su njihovi srpski fanovi zaista zaslužili.

Mjölnir Promotions su ovdašnjim fanovima prog zvuka pružili jedno unikatno zadovoljstvo koje ostaje u prelepom sećanju. Sama organizacija je bila na visokom nivou, što je umnogome olakšalo posao kako bendovima, tako i celoj mašineriji iza njih. 
Antonio Jovanović