Sa ovim francuskim black/post metal bandom prvi put sam se susreo pre dve tri godine kada sam sasvim slučajno čuo njihov drugi album “Rebellion”. On mi se prilično dopao pa sam potražio prvi, “Inhibition” koji je izašao još 2012. godine. Pre par dana nabasao sam na njihov novi album pod nazivom “Escape” koji je zvanično, poslednji nastavak trilogije.

Ne znam zašto sam odlučio da vam predstavim baš ovaj album jer on ne donosi ništa novo, ništa što već nismo čuli dosta puta – ovo je u osnovi black metal sa harsh vokalima i zujećim gitarama, ali pomešan sa elektronikom, industrialom i psihodelijom pa stoga, nijednom u 53 minuta nisam ni zevnuo već željno iščekivao šta će Francuzi ponuditi u sledećoj pesmi. Pesama nema puno, svega šest, trajanja od sedam do dvanaest i po, pa vam je i to, verovatno, validan podatak da je ovo album, pre svega za slušanje i preslušavanje, a ne za zabavu ili puštanje u društvu. 
 
Bend deluje kao trio i u njemu su iskusni muzičari koji se kriju pod nadimcima, a ranije su svirali u bendovima kao što su Merrimack, Drowning ili Eros Necropsique (potonji preporučujem jer je izvršna mešavina darkwave zvuka, neofolka i mračnog gotika). Inače, sva tri albuma ovog benda su povezana u konceptualnu priču o francuskom neurobiologičaru Henriju Laboritu, poznatom po ekeperimentisanju sa životinjama, pogotovo pacovima.

Na ovom albumu možete čuti i ženske vokale, horove, orkestracije, ali i odlične rifove, blastbeatove i agresivne ritmove. Vrlo dobar album koji preporučujem onima koji vole eksperimentisanje i preplitanje žanrova…

Zoran Popnovakov