Rob Flynn (Machine Head) i odijum javnosti



Sviđa ti se? Javi ostalima!


Mnogo je prašine Rob Flynn (gitara, vokal, kompozitor sastava Machine Head) digao sa par svojih izjava o društvu u kome živi. Napokon da je neko. Metal scena počinje da biva memljiva. Da, nešto malo ću pisati o albumu a više ću se skoncentrisati na prašinu. Naime, prvo je kritikovao Phil Anselma koji je tokom jednog koncerta mrtav pijan klicao White Power i dizao ruku kao što su nacisti dizali da pozdrave firera, ili Rimljani da pozdrave Imperatora - kako vam više odgovara. Drugo, na pjesmi "Bastards" koristi pogrdne nazive za pojedine socijalne i nacionalne grupacije.

Prvo su ga na zub uhvatili fanovi Pantere koji su ga ispljuvali što kritikuje Phil Anselma. To što je čovjek bio tamo, u bekstejdžu, i upoznat je sa svim detaljima incidenta, to nema nikakve veze. Treba da se odbrani "čojstvo i junaštvo" dokazanog pijanice i narkomana koji blebeće gluposti. Bravo publiko! Možda je reakcija Rob Flynn-a bila donekle pretjerana, ali ako pogledate i površno taj snimak, i ćoravome je jasno da je čovjek iskren i u pravu.

A onda je izašla pjesma "Bastards" i svi kritičari su se okomili na čovjeka zato što koristi sleng, psovke i pogrdne riječi. Hmmmm, OK, OK, da vidimo - kada drugi psuju sve živo, i to onako sočno i perfidno, to ne smeta, ali kada Rob Flynn koristi psovke kao stilsku figuru, onda to smeta. Aha. Bravo publiko!

U pjesmi "Bastards" čovjek govori o tome da su Sjedinjene Američke Države uvjek primale izbjeglice i da imaju kulturu da primaju svakoga (na policiji i drugim službama je da tu iščačkaju ko je kakav). Direktno aludira na ukaz predsjednika Trumpa koji je efektivno onemogućio jedan dio stranih državljana da uđu na tlo SAD. Rob Flynn, i dosta državljana SAD, se ne slažu sa time, i čovjek je to opisao u svojoj pjesmi, na malo grublji način, ali daleko od toga da je bio zastrašujuće nepristojan ili dvosmislen. Čovjek je pobogu retoričan! Da li je to toliko teško shvatiti? A ako pogledate par njegovih intervjua, čućete iz prve ruke kako je nastala pjesma. Imajući to u vidu, imajući u vidu kako je čovjek odrastao (Kako? Kopajte kao što sam i ja) ja mu samo mogu skinuti kapu i reći bravo, bez obzira da li se slagao ili ne sa njegovim mišljenjem.

"Yesterday I told my sons,
sometimes the bad guys win.
That ain't made me scared,
about the world that we live in,
but I had to reassure them,
that it wouldn't be for long.
Sons we have to be ourselves,
We have to be strong.

I said, boys you are the future,
so let this be a lesson.
There may come a day
when we have to fight off their aggression,
..."

Kao roditelj ga potpuno razumijem i podržavam. Na nama je da odgajamo i učimo djecu da ne budu zatvorena, da ne budu jednosmjernih ideja, da ih uputimo u život a ne u roblje naših uvjerenja i ograničenja. Na nama starijima je da mlađima pokažemo, NA LIČNOM PRIMJERU, ne baš da ih silimo bilo kojim putem, a život tako diktira da je na njima da odaberu i formiraju svoje ličnosti. To je poenta pjesme "Bastards" i cijelog ovog albuma. Siguran sam da će biti onih koji će da mješaju babe i žabe, pa odmah da preciziram: ne govorim o stilu života na tlu SAD, nego govorim o odgoju i budućnosti.

Ostatak albuma? "Catharsis" je isti kao i prethodni albumi. Na vama je da prosudite da li vam se sviđa ili ne. Budi te mi dobro i razmišljajte vašim glavama, ne tuđim.

Nikola Franquelli



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva