Bret Iston Elis je rođen 1964. u mestu Šerman Ouks u San Fernando dolini, gde je i odrastao. Otac Robert Martin Elis je bio preduzimač, a majka Dejl Elis, domaćica. Bret je odrastao u stabilnoj i imućnoj porodici. Roditelji su mu se razveli 1982. godine. Elis ima još dve sestre.

Prvi roman, Manje od nule, Iston Elis objavljuje sa 23 godine. Za roman Američki psiho, izdavačka kuća Simon and Schuster unapred daje Elisu 300.000 dolara, ali biva prinuđena da odustane od izdavanja posle pritisaka više ženskih organizacija i žena zaposlenih u samoj izdavačkoj kući. Roman kasnije objavljuje izdavač Vintage. Pored ova dva, Elis je autor i romana Pravila privlačnosti (1987) i Glamurama (1998), Lunar park (2004) i zbirki priča Doušnici (1994).

Ovaj pisac nikada nije krio svoju seksualnu orijentaciju živeći kao biseksualac veći deo svog života. Godine 2004. neočekivano i iznenada je preminuo njegov najbolji prijatelj i životni partner Majkl Vejd Keplan. Bret Iston Elis danas živi u Njujorku i Ričmondu, u američkoj saveznoj državi Virdžinija.

„Manje od nule“ je roman okarakterisan kao „Lovac u raži MTV generacije.“ Eh. Pa sad. Prvi termin koji mi je pao na pamet tokom čitanja jeste „Sodoma i Gomora.“ Na svakoj stranici ima nekakve akcije, pedofilije, promiskuiteta, homoseksualizma i ušmrkavanja velike količine kokaina. Ako je suditi po autoru ovoga romana, ljudi u Los Anđelesu žive perverznim, praznim životom. Apatični, pogubljeni, likovi u ovoj knjizi su u konstantnoj potrazi za novim uzbuđenjem; kao gomila bogatuna, probali su maltene sve u životu što se probati može, ali nisu naučili uživati u malim stvarima koje život znače.

Glavni lik romana je oličenje američkog kretena koji pokušava da se iskobelja iz svoje uljuljkanosti, iz svog kretenizma; vrativši se kući za praznike, on samo tone sve dublje u pakao droge, alkohola, seksa i ludih žurki (mislim, nemam ja ništa protiv toga, ali mora postojati granica). Porodica mu je totalno otuđena, svako živi svoj život, svako boravi u svom svetu. Njegove mlađe sestre šmrkaju kokain i gledaju porniće. Otac im daje novac, ali ne zna ništa o njihovom životu. Majka ima nekog frajera koji ju kreše. I tako u krug.

Autor ovoga prikaza ne može a da se ne zapita u kolikoj meri je ovo autobiografsko delo. U prvom romanu možemo pronaći najviše pisca i opisa njegovih doživljaja u stvarnom životu. Uzmimo za primer samog Elisa: čovek je biseksualac – glavni junak priče ima isto seksualno opredeljenje; glavni junak ima dve sestre – Elis ima dve sestre; glavni junak je odrastao u bogatom okruženju – Elis je odrastao u bogatom okruženju. Dakle, u dovoljnoj meri možemo da kažemo da je ovo Elisov život, da sadrži neke stvari iz ličnog referentnog okvira samog pisca.

Ono što je loše u ovom delu jeste nepismenost samog pisca. Već na drugoj stranici, u jednom pasusu, autor ponavlja ime svoje prijateljice mnogo puta; to potpuno ruši koncepciju i tok same priče, rečenice postaju rogobatne tako da gubimo nit, a bogami i volju za čitanjem. No, kako se radnja dalje zahuktava pisac dobija na poletnosti i popravlja svoje spisalačko umeće. Stil pisanja je savremen, kratak, rezak i direktan.

Kraj romana je potpuno nihilistički – beznađe, začarani krug se nikad ne zatvara.

Ako je zaista tako u ’rajskoj’ Americi, u gradu koji nam je dao Doors-e, onda je autoru ovoga prikaza posve jasno zašto je Morison pobegao odatle i otišao u Pariz. Vladimir, over & out.

Vladimir Bjelajac