Swiss Invaders Balkan Tour
Swiss Invaders Balkan Tour

Disciplin A Kitschme @ Rock bar King, Đakovo, 20. 04. 2018.



Sviđa ti se? Javi ostalima!


Koja ima prijatelje Betmena, Mandraka i Fantoma, a ja imam drugove M., Š. i Herr O. i tako su se naši prijatelji i drugovi našli na svirkati u đakovačkom rock baru King i lijepo smo se proveli – barem nas četvorica drugova, za Koju i njegove prijatelje ne znam, ali mislim da je i njima bilo do yaya…

Koja se ponovo vratio u Slavoniju pokazati da rock’n’roll još nije mrtav, samo je na aparatima za disanje. Mjesto zločina je rock bar King, mjesto u kojem sam bio nekoliko puta ali ima tome dosta: od mog posljednjeg posjeta King se proširio, gazda je ubacio veliku terasu u dvorištu, bina je dosta povećana, a klub prima 200-ak ljudi što je, budimo iskreni, i više nego dovoljno za broj poklonika rock glazbe u Đakovu. Obzirom na ne baš popularnu cijenu ulaznice (100 kn po glavi stanovnika), ovaj koncert bi propao da se oslanjao samo na lokalnu publiku, ali spas mi donose Cigani što bi rekao Đole, pa je veći dio publike ipak stigao iz okolnih mjesta, prije svega Osijeka.

I još nešto vrlo bitno: ovo je koncert za stariju ekipu, nas Manoliće koji Koju pratimo još od vremena Šarla Akrobate i stare Discipline. Bilo je i mlađih naravno, ali oni su bili u manjini: dobar dio publike činili su bjeloglavi supovi što nije baš čest prizor na klupskim svirkama. U prodaju je pušten ograničen broj ulaznica, njih 200, po našoj procjeni publike je bilo nešto manje (160, 170), no gazda vjerojatno ipak nije popušio. Koja kaže da je fonk spas, gazdi je šank bio spas jer runde su se zavrtale na sve strane.

Nakon što je naša četveroglava aždaja odradila obaveznu predkoncertnu šetnju po Đakovu (ovjerili smo i turbo novi trg ispred katedrale koji doista izgleda impozantno, a obzirom na trendove iseljavanja iz Đakova i cijele Slavonije, uskoro će cijeli grad moći stati na njega i još će biti mjesta za vojnu paradu), vratili smo se do kluba jer su nam na ulazu rekli da će svirka početi oko desetke. Naravno, počela je točno u 11, a mi smo kratili vrijeme pričajući s ekipom fanova mog bloga: nećete vjerovati, ali ima ljudi koji čitaju moj blog a ne žele da me izmlate! [🙂]   I ne samo da ga čitaju, već su izvlačili neke tekstove za koje sam ja zaboravio da sam ih napisao, e to su stvarno žešći pacijenti. I još su mi zavrnuli rundu, a ne vratom, što također cijenim: po milijunti put ću ponoviti moju možda najpoznatiju uzrečicu: nije problem što sam kurva, već što se jeftino prodajem… [🙂]


Dakle, oko 23 sata sudac je dao znak za početak utakmice, teški zvukovi basa dali su nam do znanja da je vrijeme za mini seobu naroda u unutrašnjost kluba koja me je oduševila ogromnim brojem LP ploča okačenih po zidovima i stropovima (čak je bila i akcija: doneseš 10 bilo kakvih ploča i dobiješ upad na koncert). Koji se to sigurno dopalo jer on je ne stara već prastara škola, odgojen na pločama i starom r’n’r zvuku. Došlo je do promjene u sastavu momčadi jer je ispala pjevačica Manja, a Koji i bubnjaru Buci pridružio se usnoharmonikaš Igor Djeke – Iggy the one man band iz Vinkulje – koji se odlično uklopio u zvuk benda. Iggy, kao i Koja, je fetišist, ljubitelj starog, garažnog, prljavog zvuka i njegova usna harmonika (zapavo više njih, ima cijelu kolekciju) jako dobro funkcionira i kada nastupa sam, a i ovdje gdje je više pratnja neumoljivom dvojcu basa, bubnjeva i efekata ali odlično popunjava praznine i obogaćuje zvučnu sliku benda.

A ta zvučna slika je dosta široka: uvodna stvar „Spas je fonk“ s aktualnog albuma „Opet“ jasno daje do znanja da je funk i to onaj tvrdokuhane škole 70-ih jako značajan, kao i još jedna pjesma s istog albuma koju nažalost nismo imali prilike čuti („Hendriks Hendriks“). To su osnovne koordinate Kojinog novog zvuka, uvjetno rečeno novog jer je to oduvijek bilo prisutno u njegovom radu. Ritmički, kičmu koncerta čini zvuk iz tzv. engleske faze benda: divlji, raspojasani drum’n’bijes, jungle, hip hop, sirovi rave, noise naravno (dva dana su prošla od koncerta, a meni u ušima i dalje zuji, toliko je bilo glasno i intenzivno, a i ko mi je kriv kad sam se parkirao odmah ispred bine i par puta me majstor gotovo ošamario svojim Rickenbackerom).

Koja je majstor svog basa, poznaje ga u dušu i izvlači iz njega ono za što mnogima nije dovoljan ni cijeli simfonijski orkestar. Buco mu savršeno parira: njih dvojica su već godinama kao prst i nokat, nerazdvojni i uigrani, a to što čovjek radi s bubnjevima ne bi ni hobotnica mogla izvesti (preuzeo je na sebe i prateće vokale jer Iggy ima puna, hm, usta posla svirajući svoj instrument). Sve to zvuči minimalistički a opet bendovski čvrsto, zvuk je pun i distoziran do ibera, s obilnom upotrebom wah-wah pedale, feedbacka i ostalih efekata.

Sve pjesme su produljene, a pauzi između pjesama gotovo da nije ni bilo: cijeli se koncert doimao kao jedan neprekinuti party od dva sata, a dva bisa koja su uzeli više su poslužila tome da Koja ode pripaliti cigaru nego zato što ekipa to nije mogla odraditi u cugu. Set listu imate dolje pa neću ići previše u detalje: naglasak je bio na novijim pjesmama s posljednja tri-četiri albuma grupe, uglavnom na srpskom, dvije su na engleskom, ali Koja se prisjetio i nekih favorita iz vremena stare Discipline, ali isključivo s posljednja dva albuma („Zeleni zub na planeti dosade“ i „Nova iznenađenja za nova pokolenja“), koji su dobili novi facelifting tretman i zvučno su se savršeno stopili s novijim stvarima. Koja nikad nije bio jedan od onih koji gledaju unatrag, ali je svjestan da koncertno iskustvo ipak mora imati i retrospektivni karakter te da dobar dio starije publike dolazi da čuje stare stvari pa im mora uslišiti želje. Da se njega pita, uvjeren sam da bi on svirao cijeli zadnji album, možda još par novijih pjesama, a ostatak bi jammao sebi za dušu, ali moraš voditi računa o onima koji ti kupuju ne baš jeftinu kartu…


Neke velike interakcije s publikom nije bilo, to je također Kojin štih: koncentracija na svirku, bez zastoja i pauza, ali kad je vidio da postoji dobar feedback od okupljenih onda nas je ohrabrio da mu pomažemo u pjevanju. Čak i oni koji nisu previše verzirani u rad Discipline nisu imali problema s uzvikivanjem tekstova, zapravo uličnih grafita ili repetitivnih parola u kojima se kratko i jezgrovito ocrtava Kojin pogled na današnje društvo oko sebe. „Prestani da mrziš“ je primjer pjesme koja je na ovim prostorima, nažalost, zimzelena i vječno aktualna, kao i „Neukusu treba reći ne“ koju je cijeli King pjevao u glas, a „Zaboravi rock’n’roll“ („i otišli u shopping mall“) je sjajna kritika današnjih mladih degeneracija.

Dva sata sirove, beskompromisne svirke s dva bisa, sasvim dovoljno da nas sve razvali. Nekoliko nespašenih nakon drugog bisa je stihovima „Nije dobro Bijelo dugme, nije dobra Katarina…“ zazivalo i treći bis i „Dečiju pesmu“ ali ju nisu dobili: „Dečija pesma“ je passe, na koncertu smo dobili noviju „Samo disciplina“ koja govori o disciplini uma, ali se može shvatiti i kao „Samo Disciplina“, u smislu da su Koja, Buco i Iggy onaj pravi zvuk koji je dobar i koji nam treba. Jako dobar koncert, možda malo predug i prerepetitivan negdje oko sredine prvog dijela (po meni, mogao je i bez engleskih pjesama), ali to je i dalje onaj zid buke koji te udara u glavu poput malja.

Malo je ovako dobrih r’n’r bendova i r’n’r klubova ostalo danas: baviti se tom i takvom vrstom glazbe u ovoj poseljačenoj, čobaniziranoj sredini Sizifovski je posao, pa smo si stoga mi djeca s kolodvora Zoo (pardon, stećci iz Osijeka) dali u amanet da češće provjeravamo što se u klubu događa. Ima tu i coveraša i nekih metal svirki koje nas ne zanimaju, ali na svirke autorskih bendova, malih i velikih, rado ćemo se odazvati. Bilo bi lijepo da svirke počinju i ranije, ipak smo mi već jednom nogom u grobu [🙂] ) , ali u usporedbi s počecima svirki u Osijeku i jedanajstica je mila majka (Repetitor je nedavno počeo nastup u Oxygenu u pola jedan ujutro što je sramotno). Dakle, imali smo kraljevski provod u Kingu i sigurno ćete još čitati izvještaja iz ovog kluba.

Set lista:

    Spas je fonk
    Zeleni zub
    Reci "ruke u vis!"
    Iza 9 brda
    Hitra smeđa lisica preskače lenjeg psa (instrumental)
    Ovisnik o moći
    Neukusu treba reći ne
    Prestani da mrziš
    I’ve Got Those Technicolor Eyes
    Your Soul
    Ako ti je glasno
    Samo Disciplina
    Zaboravili rokenrol

Bis:
    Neko mora to da spreči
    Betmen, Mandrak, Fantom
    Ah, kakva sreća

Bis 2:
    Buka u modi
Nedisciplinirana kurva Hadžo



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva