Fabrika je sinoć opet skakala u ritmu hardkora koji je ovaj put bio čvrsto isprepletan thrash metalom i crossover zvucima. Treći put u nekoliko zadnjih godina posetila nas je „ruska mašina za mlevenje mesa“ - Siberian Meat Grinder i pošto se već za njih može reći da su naši stari znanci publika je prilično napunila halu „Fabrike“. Mislio sam da će biti problem zato što je radni dan, ali ili je stopa nezaposlenosti malo veća od zvaničnih statističkih podataka pa većina publike nije imala problem kako se pripremiti za sutrašnji radni dan, ili je realno niska cena karte (500 u pretprodaji, 700 na vratima) pogodovala činjenici da sam bio iznenađen odzivom. Fakat da su i predgrupe  Kobb i War Engine prilično poznati u NS underground krugovima i imaju svoje fanove i prijatelje još jednom je dokazano da je matematika egzaktna nauka. 

Prvo, još jednom da pohvalim SKCNS  ekipu  i izvrsnu organizaciju. Najavljena satnica je bila tačna do u minut, cene osvežavajućih napitaka sa i bez alkohola pristupačne, obezbeđenje hitro, ali ne i grubo, a zvuk kakav, već po tradiciji, ovaj prostor pruža. Što je više publike, to je i zvuk bolji i kvalitetniji.

foto: Vovka Chudinov

KOBB su krenuli striktno u 20 i 30. Pred sedamdesetak (imam čudnu naviku da prebrojim ljude na koncertima, ukoliko je to moguće, pa ću vam reći tačan podatak da je u toku  izvođenja treće pesme bilo tačno 76 ljudi, ako izuzmemo obezbeđenje, tonca i one iza šanka) što fanova, što prijatelja, što posetilaca koji vole da događaju prisustvuju od početka, novosadska četvorka je dala sve od sebe da svoj crossover hardcore približi publici. To naročito važi za pevača koji je u tih pola sata koliko je Kobb nastupao silazio u masu, skakao i igrao zajedno sa nekoliko najvernijih fanova i na kraju sa bine sugestivno režao, vikao i čak i pevao sve brojnijoj publici. Oko 21 čas su se poklonili i sišli sa bine sasvim pristojno zagrejavši masu.

foto: Vovka Chudinov

Petnaestak minuta kasnije lokalni heroji, trio WAR ENGINE je uz pojedine probleme sa kablom i zvukom ipak naterao deo publike da zajedno sa bendom otpeva delove već dobro poznatih pesama „Memories“, „A Way of Life“ ili „Užas“. Pošto mi je ovo četvrti put u zadnjih godinu dana da sam ih gledao moram priznati da sam više vremena proveo u ćaskanju sa nekim starim prijeteljima koje dugo nisam video nego što sam prilježno slušao šta nam momci „mitraljiraju“ sa bine. To ne znači da su bili loši, a dokaz  tome je i reakcija publike koja je svojski „headbangovala“, skakala, igrala „pogo“ i pevala sa bendom.

Ruska hardcore/thrash/crossover banda je u pet do deset istrčala na teren i nekih šezdesetak minuta  + još nekih par minuta predviđenih za bis je novosadsku publiku držala za kragnu i malo je gušila, nalo je bacala tamo-amo. Da se ne lažemo, nije ovo bio loš koncert, niti sam ja očekivao da će ovo biti događaj koji će promeniti moju percepciju slušanja muzike, ali sam od benda takvog imena, pa i kalibra, ipak očekivao malo više energije i žustrine. Da li je redosled pesama uticao na to, ali većinu pesama sam odgledao mirno, ne osećajući kada je jedna pesma odmenila drugu.

foto: Vovka Chudinov

Kvalitet svirke je bio ok, ali su svi osim pevača (sa već tradicionalnom kožnom maskom) bili izuzetno statični kao da sviraju doom ili post rock a ne visoko oktanski hardcore crossover. Istina, meni je ovo prvi put da sam ih gledao i većina mojih poznanika i prijatelja koji su bili na njihovim ranijim koncertima su mi rekli da je postava sa dva pevača prenosila kudikamo više energije.
Napominjem da je ovo samo moj utisak, jer je dovoljno velik broj posetilaca odlično reagovao na performans Siberian Meat Grindera, upuštajući se u „šutke“, „stagediving“ i neizbežni „pogo“. Pokrenuo sam se tek kad su odsvirali „Walking Toll“ i „Hail To The Tsar“, ali su na moju žalost to bile poslednje dve pesme na setu. Sledio je još kratkotrajan bis i kraj. U 23 i 05 svetla su se popalila što je bio znak da je koncert gotov.
Sreća u nesreći je bila ta što sam stigao na zadnji bus do kuće, a braći Rusima mogu da poručim da su malo ostali dužni. Ne puno, ali očekujem da će naše sledeće viđenje biti nešto energičnije i kreativnije sa njihove strane. Možda je u pitanju umor jer im je ovo šesti koncert u šest dana otkad su počeli evropsku turneju na kojoj promovišu novi (meni prilično dobar) album „Metal Bear Stomp“, a možda ni ja nisam bio dovoljno raspoložen za sinoćnju svirku. No ipak, mislim da bi i članovima „SMG“ bilo dovoljno samo da su čuli komentar jedne plavušice od četrdesetak kila (u majici Moscow Death Brigade, inače bendu koji je iznedrio  Siberian Meat Grinder, ali ima više hip-hop elemenata i snažnu političku konotaciju) koja je na izlazu prošla pored mene i u tom trenutku rekla „Brate, Ruje su po-ki-da-le“...

Zoran Popnovakov