Iza maske Crnog pantera



Sviđa ti se? Javi ostalima!

„Crni panter“ je stigao u kina širom svijeta, a hajp koji je stvorio napokon je došao do epiloga. Da li je film vrijedan silnog uzdizanja? Da li će ovo biti jedan od najboljih Marvelovih filmova? Da li će biti toliko zabavan koliko je trejler obećavao? Spojler: odgovor na sva tri pitanja je DA. „Crni panter“ je veoma zabavan. Pogledajte ga. Međutim, pored toga što je novi dodatak šarenom Marvelovom univerzumu, on se bavi i nekim savremenim, univerzalnim temama koje u današnjoj političkoj klimi poprimaju dodatni značaj. Tradicija, tehnološki napredak, kolinijalizam, rasni i nacionalni identitet, uloga žena u društvu i sl. Sve ovo čini „Crnog pantera“ „socijalno relevantnijim“ od drugih sličnih ostvarenja, a zahvaljujući društvenim mrežama i nikada podjeljenijoj američkoj političkoj klimi, i daleko više od običnog superherojskog filma. Makar ako je suditi po reakcijama na internetu i lavini diskusija koje je izazvao. Siguran sam da, kad su stvorili ovog lika davne 1966. Sten Li i Džek Kirbi nisu imali pojma da će za nekih pedeset i kusur godina T'Čala postati glasnogovornik rasne politike 2018. godine.

 
*UPOZORENJE: TEKST SADRŽI SPOJLERE*

Vakanda je premala za obojicu

Film počinje narativnom ekspozicijom u kojoj kralj T'Čaka priča mladom T'Čali o Vakandi i njenoj drevnoj istoriji, o vibranijumu (najjačem metalu Marvelovog svijeta) koji im je bukvalno pao sa neba, i o tehnološkom napretku koji je pritom uslijedio. Narod Vakande je odlučio da ovaj napredak zadrži za sebe, koristeći isti da se sakrije od ostatka svijeta pred kojim će da pozira u ulozi siromašne zemlje „pastira i tekstila“. Paralelno sa ovim putujemo u Oukland i upoznajemo se mladim Erikom Stivensom koji pronalazi svog oca (brata kralja T'Čale) mrtvog u stanu, neposredno nakon što je vidio misteriozna svjetla letjelice koja nestaje iznad njihove zgrade. Kralj T'Čaka je ubio svog brata zbog švercovanja vibranijuma van Vakande. Ovo će Erika poslati na put osvete koji će stvoriti jednog od najkompletnijih Marvelovih filmskih „negativca“ do sada. 

T'Čala i Erik su od samog početka kontrastirani – dok je jedan odrastao okružen porodicom i nepresušnim bogatstvom Vakande, drugi je bio siroče hiljadama kilometara od onoga što bi mogao nazvati domom. Ipak, i jedan i drugi imaju isti cilj – postati kraljem ovog utopijskog parčeta Afrike. Nedugo nakon smrti kralja T'Čake (vidi: Kapetan Amerika – Građanski rat), T'Čala je spreman da zauzme zasluženo mjesto. Međutim, kako to obično biva, stvari kreću nizbrdo. Nakon neuspješne misije da zarobi švercera Kloa, Crni panter se vraća u Vakandu podvijenog repa (he he) samo da bi se suočio sa mnogo većim problemom – Erik se vratio i traži pravo na borbu za tron, pravo koje mu garantuje kraljevska krvna loza. Pretpostavljate i sami da je T'Čala izgubio. Njegovo beživotno tijelo pada niz vodopad i nestaje u dubini, dok užasnuta porodica pokušava da shvati šta se upravo desilo. Erik napokon postaje kralj Vakande.

Afriku voli cili svit

Vakanda je u Marvelovom univerzumu predstavljena kao skoro idilična, tehnološki superiornija, utopijska oaza crnog kontinenta. I baš kao što je lik Erika oštro kontrastiran T'Čalom, tako je i ova fiktivna država u disproporciji sa ostatkom Afrike. Afrika je i u 21. vijeku simbol siromaštva i predrasudnog divljaštva koje je servirano u pop-kulturi kao nešto egzotično, animalno i primitivno. Možda upravo zbog toga Vakanda ostavlja jak utisak, daleko jači nego da je npr. smještena na bilo koji drugi kontinent. Međutim, čak i u Vakandi uticaj tradicije nije iščezao pri najezdi tehnološkog napretka. Plemenska struktura se održala i do danas, kao i monarhija, a još jedan oštar kontrast uočljiv je u ovom spoju vanzemaljske tehnologije i tradicionalnim inspirisane odjeće, nakita, oružja i rituala. Vakanda je fiktivno (i hiperbolisano) otjelovljenje onog „šta bi bilo kad bi bilo“ pitanja. Kako bi izgledao Afrički kontinent i njegov dalji razvoj da nije bilo kolonizacije, da nije bilo ropsta? Da li bi Afrika imala istu ulogu u pop-kulturi kakvu ima danas? Ograđujući se i distancirajući od ostatka svijeta, Vakanda je postala svojevrstan svjedok toka istorije, nijemi posmatrač koji se ne miješa i čiji razvoj teče nezavisno od bilo koga. Iz te oštre izolacije rodiće se ogromno osjećanje nacionalnog ponosa, toliko jako da bi kralj ubio rođenog brata prije nego dopustio da tajne Vakande izađu na vidjelo. Iz tog razloga T'Čala ljude dijeli na dvije grupe – Vakanđane i ostale, i upravo zbog toga ne razumije Erikovu tvrdnju da Vakanda treba da pomogne „našim ljudima“.  Bez iskustava koje je Erik imao odrastajući u savremenoj Americi, osjećaj jedinstva i saosjećanja sa ljudima iste rase je za T'Čalu podjednako stran kao i osjećaj bratstva sa bilo kojim drugim čovjekom koji nije iz Vakande. Nasuprot tome, Erik ima potpuno drugačije vizije budućnosti za Vakandu i ostatak svijeta.

Negativac kakvog smo čekali


Koliko god Marvelovi filmovi bili zabavni, jedna stvar je zajednička skoro svakom od njih – nezanimljiv negativac bez adekvatno formiranih motiva. Njihovi planovi uključuju uništenje svijeta i glad za moći, međutim stiče se utisak da služe isključivo tome kako bi gurali fabulu protagonista. Na svu sreću „Crni panter“ je izbjegao ovaj marvelovski kliše. Erikovi motivi su veoma dobro postavljeni, do te mjere da su njegova djela u neku ruku i razumljiva, što će reći da se gledaoci mogu poistovijetiti sa njima. Odrastajući u siromašnoj četvrti i rano suočen sa smrću oca, Erik, za razliku od T'Čale, dobija ono najgore od svijeta u kome živi. Saznavši svoje porijeklo, on ostatak života provodi spremajući se za zauzimanje trona i resursa Vakande, sve sa ciljem oslobadjanja svoje crne braće. „Širom svijeta, ljudi koji izgledaju kao mi pate“ navodi Erik nakon što je preoteo titulu kralja. Vidimo da je on tokom života razvio jak osjećaj rasnog identiteta, stavljajući znak jednakosti između svih pripadnika crne rase, za razliku od svog rođaka kod kojeg dominira isključivo osjećaj nacionalnog identiteta. Erik želi da batali tradiciju, simbolično paleći cvijeće koje Crnom panteru daje njegove moći. On takođe hoće da okonča Vakandin boravak iza kulisa, i da otvori njene riznice za svu svoju braću koja će napokon da uzvrate udarac za sve preživljene nepravde. Iza njegovih motiva stoje ljudske emocije i osjećanja sa kojima svako može da se poistovijeti. Njegova filozofija je slična onoj iz Francuske revolucije gdje se potlačeni svete svojim tlačiteljima. On nije vanzemaljac koji želi da uništi svijet samo zato što će to okupiti Osvetnike u još jednu zabavnu avanturu. On je prava osoba, sa iskrenim motivima, ali ekstremnim sredstvima za postizanje cilja. Erik bira da umre prije nego bi proveo i jedan dan okovan u zatvoru. Okovi su simbol ropstva, a ropstvo je sudbina gora od smrti. Iako se T'Čala ne slaže sa ekstremnim stavovima svom suparnika, on na kraju ipak shvata da ni dosadašnji način života nije idealan. „Ti odlučuješ kakav ćeš kralj biti“, savjetuje ga Nakia, i do kraja filma njene riječi se obistinjuju. T'Čala, suočen sa tradicijom koju je naslijedio od oca i ekstremizmom koji vlada u Erikovim djelima, odlučije da pronađe zlatnu sredinu. On donosi odluku da otvori vrata Vakande ostatku svijeta i da njene tajne podijeli sa onima kojima to treba, ali ne kroz novi rat kako je to Erik zamislio, već kroz širenje znanja i humanosti. T'Čala zaključuje da su svi ljudi jedno pleme, i da kao takvi treba da brinemo jedni o drugima, bez obzira na boju kože i državu u kojoj smo odrasli. 

Panter okružen jakim ženkama


Pored tema rase, rasne pripadnosti, istorije i kolonijalizma, „Crni panter“ stavlja akcenat i na  jake ženske likove. Već od prvih kadrova jasno se vidi da, iako jak u mnogim aspektima njihovog života, uticaj tradicije na ulogu žene u društvu ne igra bitnu ulogu u Vakandi. T'Čalin general i desna ruka je Okoje, srčana ratnica koja ne preza ni od okršaja sa sopstvenim mužem kada dođe vrijeme da se brani čast Vakande. On je taj koji pada na koljena, poražen i suočen sa sopstvenim neuspjehom. Šuri, T'Čalina sestra, je princeza samo u tituli. Ona je genijalni um iza najnovijih izuma vibranijumske tehnologije, a u stripovima je čak i sama Crni panter u nekoliko navrata. U njima je Šuri i jedan od izazivača za poziciju novog Crnog pantera nakon što kralj T'Čaka odluči da crne helanke više nisu za njega. Iako je ovaj momenat izbačen iz filma, Šuri je ništa manje neustrašiva, boreći se rame uz rame sa bratom i ostalim opasnim ženkama oštrih kandži i zuba. Nakia je simbol ideala zlatne sredine između očuvanja tradicije i okretanja ka novoj, zajedničkoj budućnosti sa ostatkom svijeta. „Vakanda je dovoljno jaka da sačuva sebe i pomogne drugima“, kaže Nakia T'Čali, navodeći ga na put kojim će kasnije poći. Ona je glas razuma Crnom panteru, suprostavljajući mu se kada smatra da je to potrebno, ali isto tako boreći se za njega u onim momentima kada svi ostali misle da je mrtav. Između T'Čale i Nakie nema onog klasičnoh odnosa „dame u nevolji i heroja koji je došao da je spase“, odnosa tako čestog u klasičnim herojskim pričama. 

Ništa bez politike i društvenih mreža

U svijetu u kome društvene mreže igraju ulogu pozornice socijalnim problemima, „Crni panter“ se pojavio baš u savršenom momentu da iskoristi nakupljenu netrpeljivost i političko nezadovoljstvo koji su neplanski postali efikasna PR strategija ovog najnovijeg Marvelovog dodatka sopstvenom filmskom univerzumu. Živimo u vremenu kada je politika postala sastavni dio skoro svakog segmenta društva, i industrija zabave ne kaska za ovim trendom, uspješno ga kanališući (da ne kažem iskorištavajući) kroz sve rastući broj društveno značajnih tema koje svoje mjesto pronalaze u savremenim filmovima i serijama. „Crni panter“ je postao svojevrsna kulminacija ove klime i sentimenta, nosilac baklje koja najavljuje promjene u ustaljenom Holivudu. Ljudi su ovaj film gledali kao svojevrsnu političku izjavu, neku vrstu bunta i socijalnog srednjeg prsta uperenog prema dogmatskim holivudskim praksama. Često navođen kao prvi crni Marvelov heroj (pogrešno), ili kao prvi crni heroj u glavnoj ulozi (isto pogrešno), „Crni panter“ je postao neka vrsta simbola još uvijek postojeće rasne nejednakosti i netolerancije. Interesantno je da je Get Out koji je, za razliku od Crnog pantera, ciljano koristio temu rasizma kao okosnicu fabule, digao daleko manje halabuke. U suštini, svi filmovi koji su izašli posljednjih godina i koji su se mnogo aktivnije i direktinije bavili tematikom rase i rasizma, imali su daleko manji odjek. Sama činjenica da ovaj film čini 95% glumaca crne rase ne znači odmah da film kao takav ima neku poruku od veće društvene vrijednosti. Film sam po sebi ima brojne socijalne lajtmotive koji ga čine društveno relevantnim i interesantnim za analiziranje, međutim iz nekog razloga je postao simbol nečega što ni sam nije planirao da postane. Paralelno sa silnim kontrastima i ekstremima suprostavljenim u ovom filmu, društvene mreže su vrvile ektremnim ponašanjem vezanim za Crnog pantera, od poziva da se bojkotuju bijelci jer film nije za njih, do lažnih optužbi od strane pojedinaca kako su ih napali crnci dok su čekali u redu za karte. Na kraju krajeva, „Crni panter“ je još samo jedan u nizu marvelovih filmova čija je uloga prije svega da budu zabavni. Ovaj film je tu ulogu odlično odigrao, a na nama je da, slično T'Čali, nađemo zlatnu sredinu između sve glasnijih ekstrema.

Igor Lazarević



Sviđa ti se? Javi ostalima!

Budi u toku, prati nas na fejsbuku

Najčitanije

Arhiva