DOPELORD (Poljska)
Klub Elektropionir – Beograd
26.2.2018 – 21h


Beogradski klub Elektropionir je sinoć, 26. februara, ponovo bio epicentar gitarskog ludila. Ni snežni kijamet, ni saobraćajni kurcšlus prouzrokovan njime, ni minus na termometru, pa ni mrtvi ponedeljak, nisu uspeli da opstruišu koncert, niti da spreče oko sedamdeset fanova poljskog stoner/doom sastava Dopelord, da se pojave pred njima i lepo provedu poslednje sate prvog dana u nedelji. Ostale zagluge idu Resetoru, organizatoru koji je omogućio realizaciju ovog stoner praznika.

Vrata kluba iz Cetinjske, bila su otvorena već u 20h. S obzirom da su se Poljaci jedini prethodne večeri latili instrumenata, nije bilo potrebe žuriti. U skladu sa tim bradata doom četvorka je u 21.30 bila na stejdžu, odakle je emitovala svoje prve zvuke proizvedene na velikom broju gitarskih i bas pedala koje su im dodirivale đonove. Momci iz Lublina, odnosno Varšave gde su trenutno stacionirani, Beograd su posetili u okviru svoje ’’When All Goes South’’ turneje. 

Dopelord, foto: Jovan Mihajlović
Pošto su se u potpunosti namestili, Orange i Laney bas, odnosno gitarske glave mogle su lagano krenuti u kreaciju soničnog haosa. Pesma kojom su otvorili nastup bila je ista ona kojom otvoriše poslednji album ’’Children of the Haze’’ iz 2017. godine – ’’Navigator’’. Za njom je usledila ona - ’’Addicted to Black Magic’’, koja pak otvori prethodni album. Pred refren ove numere se čuo i prvi urlik mase, odnosno sing-along. Jasno je bilo već u početku da su u publici isključivo ljubitelji i ljubiteljke ovog zvuka i samog benda, pa je atmosfera sve vreme bila, takoreći, prijateljska. To je primetila i posada sa bine, pa su posle svake pesme uz ’’Thank you’’, dizali limenke piva i pozdravljali okupljen narod.

Usledio je niz pesama sa poslednjeg albuma. ’’Scum Priest’’, zatim doom metal hitčina ’’Dead Inside (I&II)’’, gde je headbang metalski plesni stil bio dominantan, ’’Children of the Haze’’, koja je potakla bubnjara da u jednom momentu pokaže metalski/đavolji znak prstima i to držeći palicu, i na posletku ’’Reptile Sun’’. Ova pesma ne nosi klasičnu dumersku tromost, ali nosi Motorhead/Amebix sirovost i krasterske, tj. stenchcore rifove, te se kao takva mome uvetu najviše dopala. Nisam bio usamljen u ovom užitku, te je bilo jasno da je ova numera najveću pažnju slušateljki i slušalaca zavredila na, još uvek svežem, ’’Chlidren of the Haze’’ albumu. Za sam kraj, u 22.25, a uz negodovanje fanova, dugačkog trajanja ’’Preacher Electrick’’.

Nije išlo da ovakav bend, još prvi put u Srbiji, binu napusti nakon manje od sat vremena efektivne svirke, te su Grzegorz, Piotr, Pawel i Tomasz ostali na bini ne bi li ekipu iz publike počastili još jednom numerom. Ono što bih još mogao pohvaliti kod ovog koncerta jeste rasveta. Za ovaj klub, to i nije neka novost, međutim, sva ta melasa plave, zelene, crvene i žute boje, koja se razlivala po publici i stejdžu je čitavoj priči dala neku sasvim drugačiju dimenziju. Doživljaj pesama pojačan na maksimum.

Sa ’’Black Arts, Riff Worship & Weed Cult’’ iz 2014. za do widzenia, što bi rekli Poljaci, ’’Acid Trippin’’. Na vokalima su se tokom koncerta smenjivali basista Piotr i ritam-gitarista Pawel, no ovu je ipak otpevao ovaj drugi. Interesantna stvar kod ovog benda jeste atipično stonersko pojanje. Preovlađuju clean vokali i oni klasični doom metal, pa se da pretpostaviti da je ova kombinacija jedna od dobitnih. Nakon deset minuta bisa, koniec. Majice, prišivači, bedževi i ostalo naoružanje sa motivima bendova Pentagram, Uncle Acid & the Deadbeats i tako daljih i tako bližih uticaja, od 23.35 se više nije dalo videti na bini Elektropionira, pošto se četvoročlani bradati sastav spustio među publiku. Koji dodatni dinar se mogao potrošiti na njihovoj distribuciji, koja je imala prihvatljive cene, a oni koji su to preskočili mogli su lagano kućama.

Vrlo dobar koncert. Sa osmehom na licima i zadovoljstvom u srcima, svi smo napustili klub, a to je suština. Moglo je biti više ljudi, ali uzimajući u obzir prirodne nepogode koja zadesiše Beograd tog dana, nije ni ovo malo. Kao što rekoh i primetih, u publici je bilo najtvrđe jezgro fanova ovog benda i atmosfera je, možda, baš zbog toga i tako vesela i prijatna bila. Dopelord svakako preporučujem svima koji ih nisu do sada preslušali, pa se u to ime vidimo sigurno opet, kada Lordovi ponovo posete naše krajeve. Cześć.

Nemanja Mitrović Timočanin