Nikada mi nije bilo jasno zašto se Black Veil Brides karakterišu kao bend za devojčice. Ovi momci prave odličnu hard rock muziku godinama unazad. Bez veze je jer Black Veil Brides svakako nisu prvi muški bend koji koristi šminku ali ipak mislim da je problem u licemerima koji svoj muzički ukus baziraju na nivou testosterona.

Režeća „The Last One“ nas uvodi u ’Vale’ priču, na nju se nadovezuje himnična „Wake Up“ koja će biti glavni hit na koncertima benda. Nešto sporija „When They Call My Name“ je zapravo posvećena onima koji se bore sa anksioznim poremećajem. Besna „The Outsider“ se pojavila godinu dana pre albuma i definitivno se u njoj pronalaze svi koji se ne uklapaju u društveni sistem. Ako bi se bavili predviđanjem onda bi mogli da kažemo da će „Our Destiny“ i „My Wow“ da budu veliki hitovi. Alkaline Trio imaju pesmu „Queen Of Pain“ a Matt Skiba je gostovao na Andy Biersack-ovom solo albumu i zbog toga je numera „The King Of Pain“ posvećena tom sjajnom bendu. Simfonija nazvana „Dead Man Walking (Overture II)“ u trajanju od osam i po minuta je prava osnova ovog albuma i predstavlja Black Veil Brides kao muzičare dovoljno zrele da se upuste u ovakav poduhvat.

Vale’ je peti album u Black Veil Brides diskografiji i bavi se istim temama kao i prethodni, borbi dobra protiv zla. Mada deluje kao konceptualni album to zapravo nije. Tekstovi su uglavnom upućeni onima koji pokušavaju da se izbore sa mrakom u koji im se život pretvorio. Glomazni rifovi, orkestralni aranžmani i balls-to-the-wall vokali su više nego dovoljan razlog da ovo bude jedno od rock izdanja koje će obeležiti ovu godinu. Za žestok zvuk je bili su zaduženi producent (hitmejker) John Feldmann i gitarista Jake Pitts.

Mike Stankovich