Izdavač: Midnite Movies, 1967.
Režija: Larry Buchanan
Scenarij: Larry Buchanan
Gl. uloge: Tommy Kirk, Yvonne Craig
Tagline: They were looking for chicks... to go all the way!

Radnja:

Ženska populacija Marsa postaje sterilna pa civilizacija Marsovaca treba svježe žene sposobne za oplodnju i rađanje novog naraštaja. Nakon što plan s teleportacijom žena sa Zemlje na svemirski brod propadne, petoro Marsovaca se mora spustiti na Zemlju i oteti djevojke. Mlade, neudane, pametne i lijepe djevojke. Naravno, sve mora biti izvedeno u velikoj tajnosti jer pokušavaju izbjeći nepotrebno nasilje. Imaju 24 sata da obave po šta su došli... Da, da ne zaboravim, njih petoro su "petorica druškana" (Fellows), s time da hijerarhija počinje od kapetana koji je "Prvi druškan" (Fellow One).

I kad se svi rasporede po gradu, kreće otmica. Otimaju djevojke pomoću svojih PSI moći, koje inače ne vole koristiti (osim jednog, on je onaj agresivniji u tom "Mars Boy Bandu"). Naravno, on i otme prvu osobu, striptizetu iz noćnog kluba, zatim redom kreću i ostali: stjuardesa na pokretnim stepenicama zračne luke, "Homecomming Queen" sa SuperBowla (nju prati do doma i tamo ju hipnotizira), dobri doktor si pikne slikaricu koja slika drvo, a "Prvi druškan" se zapikirao na naučnicu koja je glavna na projektu obrane od Marsovaca.

Međutim, u zadnjih 7 minuta filma dolazi do obrata, "Prvi druškan" shvati da se on zaljubio u naučnicu i da je ne može tek tako odvesti na Mars da postane rasplodna kobila. Opere ga moral, održi govor svojoj grupici druškana i pokupe se bez plijena jer u tom trenutku u hangar sa svemiskim brodom na odlasku upada policija i spašava stvar.

Osvrt:

Uz zanimljivu radnju, film ima i zanimljive scene koje su totalna kopija Ed Woodovog načina snimanja. Tako susrećemo:

    gumena ronilačka odijela (s crvenim grijačima za uši i antenicama) koja predstavljaju svemirska odijela s komunikacijskim uredajima (vidi sliku).
     mala maketa svemirskog broda koji leluja okolo
    dim oko maketice svemirskog broda pomoću kojega možemo vidjeti koliko je ta maketa u biti malena
    totalna izgubljenost u dan/noć vremenskom terminu (ponavljam, 24 sata za obavljanje misije) što je zahtijevalo korištenje filtera za zatamnjivanje scene.

Slično produkciji, i radnja filma obiluje nebulozama. Naprimjer, iako sve rade u tajnosti, "Marsovski moralni kodeks" im ne da mira i moraju se javiti vlastima USA prije otmice, objasniti im situaciju i zamoliti da im daju pet žena. Nakon što ih ovi, naravno, odbiju, Marsovci od svih gradova u Americi za spuštanje odabiru upravo onaj grad u kojemu su se javili vlastima. Zatim, objašnjenje dobrog doktora koji se s njima spustio na Zemlju da su oni na Zemlji duplo teži nego na Marsu pa moraju reducirati kretanje da se ne umore. Od svih 5 Marsovaca jedino se on umorio i otišao spavati, a kretao se najmanje od svih. Još jedna nebuloza na samom kraju filma je što su smjestili kriogeničke komore za prijevoz žena izvan broda, pa ih nisu stigli ukrcati kad je policija upala u hangar.

Ovo je čisti primjer koji pokazuje kako film sa odličnim plakatom, super naslovom, opasno dobrim 'trash' sadržajem i nekim idejama kako snimiti film može ispasti iznimno loš i redefinirati pojam "dosadan film". Ne loš trash (to ne postoji) nego Loš. Čak i s detaljima preuzetim od velikog majstora Ed Wooda, koji sjedi s desne strane Elvisu Kralju. Glumci su predrveni, dijalozi su premonotoni, scene su prekulturne i tihe... gledatelj ima osjećaj da se ekipa koja je snimala filma trudila od trash filma napraviti ozbiljnu ZF dramu. Film ostavi čovjeka s osjećajem da je potrošio sat i pol vremena ni na šta i da će zbog toga gorjeti u paklu.

Highlightovi:

    Praćenje koliko dana i noći je prošlo u 24 sata
    Procvat ljubavi između "Prvog druškana" i naučnice

Ocjena: 2/10

Toni