Bend "Babaduh" je novonastali alternativni rok dvojac oformljen od strane Danila Marjanovića i Milutina Marjanovića, jula 2017. godine. Bez obzira na atribut "novonastali", "Babaduh" je daleko od novonastalog. Braća sviraju zajedno osam godina, međutim tek skoro su odlučili da prebace njihove ideje na "platno" i započnu sa predstavljanjem istih kreirajući "Babaduh". Bend planira realizaciju novih pesama na proleće 2018. godine iako će određene pesme, na zahtev ljudi, ugledati svetlost dana u tekućoj godini u okviru produkcije Milutina Marjanovića. Ne postoji akcentovani uticaj koji je usmerio zvuk samog benda.
Predstavljanje uz pesmu "Karma" je bend zaslužio zvuk grandža uz Alice in Chains uticaj, ali ubrzo to pada u vodu jer je "Apatija" stavljena u okvir nu-metal žanra zasnovan na uticaju Deftonse-a. Jedino u čemu se ljudi slažu u okviru zvuka ovog benda je psihodelični aspekt koji donose određeni delovi obe pesme. Nove pesme imaju totalno drugačiju mešavinu žanrova u njima i faktor iznenađenja je ono što ovaj bend propagira. Za sada, "Babaduh" je okarakterisan kao virtuelni bend ali se članovi benda nadaju  da će naći odgovarajući treći deo slagalice u formi bubnjara i uskoro krenuti sa lokalnim svirkama.


Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?
Da konačno krenemo sa realizacijom ideja. Ovo je oduvek bila naša želja, jednostavno kreirati pesme, što više pesama, bez obzira na pravac sa akcentom na kvalitet strukture i aranžmana. U arsenalu ih imamo još gomilu i finansijski nije moguće realizovati sve, samim tim, Milutin je bio dovoljno požrtvovan da krene sa teorijom i praksom produkcije.
Verujem u njega, iako će verovatno kvalitet produkcije novonastalih pesama opasti, vremenom će se sve to srediti. Bitna je želja i požrtvovanost i to je ono što očekujem od slušaoca da shvati. Znam da hoće.

Motivi i filozofija benda...
Sve je prolazno. Ljudi misle da imaju vremena, međutim... Ovo je naša strast, mi želimo da iskoristimo vreme koje nam je dato i to je sve. Postoji li bolji način nego ovaj?

U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?
Nama je muzika neverovatan izvor pozitivne energije. Ukoliko očekujete bilo šta drugo od muzike, očekujete previše i to nije esencija ove umetnosti. Mi sviramo za poštovanje i verifikaciju od strane ljudi, stvari kao novac i slava ne bi trebalo da dolaze u obzir kada se bavite muzikom, pogotovo rok muzikom. Kreirati nešto, biti deo nečega, taj pozitivni faktor je nezamenljiv. U društvu gde je tragedija drugog hrana određene individue, mislim da nam je svima potreban neki svojstven izvor pozitivne energije. Fokusirati se na svoj zanat, svoj život, svoje stvaranje.

Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?
Iskreno, nama je neverovatno teško naći taj finalni deo slagalice. Zbog toga je "Babaduh" i krenuo ovako. Milutin i ja (Danilo) nemamo problema sa funkcionisanjem. Živimo zajedno, stvaramo zajedno, postoje suprotni stavovi ali sve se to da ispraviti dok sam ja fizički jači. Šalim se.
Jednostavno, mi nemamo problema sa funkcionisanjem i stvaranjem. Međutim još nismo iskusili drugi aspekt sviranja, odnosno sviranja uživo i nadam se da ćemo prebroditi to, jer po pričama iskusnijih muzičara, to je najteži deo u okviru muzike. Požrtvovanost jednog člana, dok je drugi nezainteresovan, je ono što ubija bendove. Nadamo se pronalasku idealnog bubnjara, znam da postoje.

Problemi sa kojima se suočavate kao bend...
Osim dobro poznatog problema "tražim bubnjara", finansijski aspekt je najteže svariti.
Dva studenta, koji žive od porodične penzije i određenih mizernih stipendija i olakšica omogućenih od strane države uhvatili se u koštac sa muzikom koja zahteva velika finansijska izdavanja, ukoliko želite da sve bude kvalitetno. Problem, veliki problem. Verujem da je svuda tako pa se hranimo tom tragedijom.

Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?
Svima, svuda. Što više ljudi čuju našu muziku, tim bolje. Ukoliko nas pozovu na splav, može. Šalim se, a i ne. Daleko od toga da očekujemo pozitivnu reakciju od strane svih ljudi. To je nerealno i nemoguće. Ali ukoliko se međ' gomilu nađu dve - tri individue kojima se naše pesme sviđaju, biću zadovoljan.
E sada, kada bih morao da biram jednu osobu - Nikola Pejaković Kolja. Velika inspiracija za ovo što radimo. Pogotovo njegova hrabrost da se igra sa žanrovima. Mislim, čovek je kreirao rok ostvarenje kao što je "Užički heroin", a isto tako stvorio pesmu "Haljinica boje lila". Kapa dole.