Khara je instrumental post rock band iz Makedonije. Prvi put su svirali zajedno početkom oktobra 2014. godine. Do sada su nastupali na binama širom Makedonije, Bugarske, Grčke i Srbije sa bendovima kao Thievery Corporation (US), Rosetta (US), North (US), Kayo Dot (US), Tides From Nebula (PL), Disciplin A Kitschme (RS), Consecration (RS). Diskografija im se sastoji od jednog EPa ’’This Cruel, Mournful Circle’’ (Kran Records, 2015), prvog full lenght albuma ’’There Were Heroes Amongst Us’’ (self released, 2016), soundtrack dokumentarnog filma ’’Exile 2.0’’ (Kran Records, 2017) i učestvovanja u nekoliko splita i remix kompilacija. Upravo kreću na svoju prvu balkansku turneju, od 1. do 14. oktobra, na kojoj će posetiti Srbiju, Hrvatsku, Bosnu i Herzegovinu, Sloveniju i Mađarsku.


Kada ste napravili bend, koja je vaša želja bila i kakav smisao on ima? Šta to vama znači a šta bi trebalo slušaocima?
Glavna želja i motivacija od prvog dana nam je bila da stvaramo muziku koja će vas terati da razmislite o životu, da na neki način uspe da dotakne vaše emocije. Svaka naša pesma ima različno značenje za svakog od nas. Istovremeno volimo da slušaocu ostavimo da sam proba da sam stvori ideju o tome što bi ta pesma značila njemu. Dešavalo se da jedna ista stvar nekome stvara sreću, nekome tugu i melanholiju.

Motivi i filozofija benda...
Naš glavni cilj je da uspemo da promenimo nešto. Da u zemji kao što je Makedonija dokažemo da nešto baš različito može da uspe. Želimo da imamo još mnogo turneja i festivala iza sebe, da dopremo do što je više moguće ljudi i ostavimo naš trag.

U kojoj meri vam je ovaj bend nekakva spona sa društvom i način komunikacije sa istim, u kolikoj vaše lično ispucavanje energije i lično pražnjenje?
Mislimo da svaki naš album predstavlja na neki način emotivno pražnjenje svima nas kao četvorci. A baš svaki nastup nam predstavlja i pražnjenje energije, na dobar način. Bez vokala je malo teže komunicirati sa publikom, ali reakcije koje dobijamo nas ubeđuju u suprotno.

Koliko je teško okupiti ljude i održati ih zajedno u jednoj ovakvoj priči?
U principu smo mi svi baš dobri drugari, koji se druže stalno i nezavisno od benda. Igramo igrice, idemo na svirke, svaki dan smo zajedno. Naravno da je teško kad smo svi studenti i imamo obaveze, ali svi znamo da bez žrtve nema uspeha.

Problemi sa kojima se suočavate kao bend...
Glavni problem su finansije. Dali je to u vidu opreme koja nam baš treba ili u vidu vinyla koje bi hteli da radimo.

Kome i u kojoj prilici biste pustili vaš bend?
Mislim da bi svako od nas dao različan odgovor.
Hmm, možda čoveku koji je upravo izgubio sve.