Tygest of Pan Tang – Tygers of Pan Tang
Helly Cherry
Šanse su da će se „starija“ ekipa sjetiti ovog benda. Tygers of Pan Tang su jedan od prvih NWOBHM bendova zajedno sa Iron Maiden, Saxon, Motorhead i drugim imenima. U samom početku karijere je bend stvarno mnogo obećavao i mnogo davao. Imali su odlične pjesme i nekoliko vrlo zapaženih singlova. Nažalost, osipanjem postave (i najviše odlaskom Johny Sykesa – Thin Lizzy, Whitesnake), Tygers of Pan Tang polako svojim radom debelo zaostaju za svojim kolegama i sve do danas ostaju u „drugoj“ ligi. Ponekad i trećoj. U zadnjoj deceniji je primjetan povratak benda sa dobrim pjesmama i očigledno je da bend nastoji da se vrati na stare pozicije. Nažlost, to se neće dogoditi – ali, da elaborišem.
Ovaj posljednji album je pun energije, pjevljivih pjesama, odličnih rifova, solaža da vam pamet stane, a prvi singl „Only For The Brave“ je pogodak u centar i pjesma nosi sa svojim moćnim refrenom. I sve je to odlično i uzbudljivo, ali ima jedan veliki nedostatak koji ih sakati u startu. Očigledno je da i dalje prate recept da imaju jednog ubitačnog solo gitaristu koji bi vukao ostatak benda. Novi gitarista je doista dobar i energičan muzičar, i ima jak zvuk i sve na prvi pogled zvuči odlično, ali čovjek jednostavno nema svoj izraženi stil već pozajmljuje tzv. „guitar licks“ od drugih. Tako npr. uzmite pjesmu „Do It Again“ i uporedite je sa pjesmom „In Your Face“ benda Kingdom Come. Pa onda pjesma „Glad Rags“ više zvuči kao jedna od pjesama mnogo mlađih pandana Wolfmother. Ovo su dva najočiglednija primjera, ali se kroz cijeli album čuju slični primjeri. Očigledno je da to nisu uticaju, već prečice. Trebalo bi da drugi uzimaju ili pozajmljuju od Tygers of Pan Tang a ne vice versa. Razumijete?
Da li je moguće da sam jedini koji ovo primjećuje? Naravno da nisam, ali se danas ovako nešto toleriše što samo ide na štetu, nikako u korist bendu. Nakon prvih nekoliko površnih preslušavanja sam bio oduševljen sa onim što sam čuo, ali vremenom su detalji počeli da isplivavaju i da kvare cjelokupnu sliku. Mislim da bend može mnogo bolje.
Nikola Franquelli
Ovaj posljednji album je pun energije, pjevljivih pjesama, odličnih rifova, solaža da vam pamet stane, a prvi singl „Only For The Brave“ je pogodak u centar i pjesma nosi sa svojim moćnim refrenom. I sve je to odlično i uzbudljivo, ali ima jedan veliki nedostatak koji ih sakati u startu. Očigledno je da i dalje prate recept da imaju jednog ubitačnog solo gitaristu koji bi vukao ostatak benda. Novi gitarista je doista dobar i energičan muzičar, i ima jak zvuk i sve na prvi pogled zvuči odlično, ali čovjek jednostavno nema svoj izraženi stil već pozajmljuje tzv. „guitar licks“ od drugih. Tako npr. uzmite pjesmu „Do It Again“ i uporedite je sa pjesmom „In Your Face“ benda Kingdom Come. Pa onda pjesma „Glad Rags“ više zvuči kao jedna od pjesama mnogo mlađih pandana Wolfmother. Ovo su dva najočiglednija primjera, ali se kroz cijeli album čuju slični primjeri. Očigledno je da to nisu uticaju, već prečice. Trebalo bi da drugi uzimaju ili pozajmljuju od Tygers of Pan Tang a ne vice versa. Razumijete?
Da li je moguće da sam jedini koji ovo primjećuje? Naravno da nisam, ali se danas ovako nešto toleriše što samo ide na štetu, nikako u korist bendu. Nakon prvih nekoliko površnih preslušavanja sam bio oduševljen sa onim što sam čuo, ali vremenom su detalji počeli da isplivavaju i da kvare cjelokupnu sliku. Mislim da bend može mnogo bolje.
Nikola Franquelli