Apollo – Waterdevils
Helly Cherry
„Gol! Gol! Gol! Ljudi, ma je li to moguće?! Ludnica, šta je ovo, šta će se ovo dogoditi?!“ Bile su legendarne riječi spikera Mladena Delića iz jednog prošlog vremena, ali riječi koje i danas moćno odzvanjaju u kolektivnoj svijesti. Dragi čitaoče, ove riječi poštovanog Gospodina Delića bih ovom prilikom ponovio i za ovaj Apollov album - LJUDI, MA JE LI TO MOGUĆE?! LUDNICA?!“
Apollo Papathanasio je trenutni pjevaš Spiritual Beggars (ex Firewind i još buljuk drugih) i sa njima je negdje početkom godine izdao jedan odličan album, a sada krajem godine nas česti sa svojim prvim solo proizvodom na kome maestralno pokazuje široku lepezu talenta i svog iskustva akumuliranog u mnogim bendovima i projektima. Dvije godine je razvijao ove pjesme da bi na kraju dobio album kojim će sigurno biti jako ponosan dok je živ. Po njegovim riječima, ovo je odavanje počasti rokenrol bendovima sedamdesetih i osamdesetih i rađen je bez ikakvog pritiska već onako kako je njemu bio ćef i sa njegovim prijateljima. Da, cijeli album se oslanja na hard rocku sedamdesetih i osamdesetih, ali to je samo baza, osnova, sve ostalo je jedan masivan zid modernog hard rocka i metala. Oduševljen sam činjenicom da pjesme toliko drugačije zvuče jedna od druge a opet stvaraju jednu čvrstu cjelinu koja zavrti sva čula slušaoca. Bože, tako raznovrsne a tako slične i kako kompaktno zvuče ove pjesme. Vjerujte da je čovjek uradio jedan nevjerovatan posao. „Waterdevils“ svojim izlaskom na svjetsko tržište direktno ulazi u top deset najboljih albuma godine, a išao bih i toliko daleko da kažem da je jedan od albuma koji će označiti ovu dekadu. Toliko je dobar posao urađen.
Već sam rekao da je „Waterdevils“ Apollov omaž muzičkim uticajima sedamdesetih i osamdesetih godina, ali ovo nije puka prerada pjesama tih godina. Bend nije jednostavno uzeo šaku ideja, malo ih obojao današnjom produkcijom i tu završio. O no, no, no señor slušaoc, no, no, no. Promjene su toliko korjenite da iako je osnova zajednička, ovo zvuči svjetlosnim godinama drugačije. Eto odgovor svim ovim nazovi progresiv i power metal bendovima koji se ne uspijevaju izvući iz Helloween ostavštine. Apollo vas je sve oduvao! Prvo, produkcija je moderna, ali ne suviše groteskno digitalizovana već je izvučen i istaknut prirodniji zvuk instrumenata (ja sam picajzla pa kažem da bi se tu još moglo poraditi). Sljedeće što bih istakao je srčanost kojom je svaka pjesma komponovana i stvarana. Poslušajte npr. audio ukrase na pjesmi „Through The Fire“. Pa to se čuje samo kod bendova i osoba koje žive od i za muziku. Svaka čast! Pa je tu odličan omot (radio ga je Gustavo Sazes), prvoklasna obrada pjesme „Stop“ benda Phenomena, pa vulkanski duet na pjesmi „Chasing Shadows“, pa mala prevara na „Crossing The Line“ kada iz laganog klavirskog uvoda pjesma naglo preraste u visokooktanskog mamuta, omamljujuća „Fallen Endlessly“ i druge. Poslušajte, nećete zažaliti.
Smetao mi je lagani vibrato u njegovom glasu kada sam ga prvi put čuo. Malo smeta i danas, ali pored ovako dobrog albuma je to sve sitnica, i moje sitničarenje iskreno. Mogao bih ja ovako dan i noć, ali da vas više ne gnjavim, „Waterdevils“ je jedan od najboljih albuma 2016 godine, i 2015 i 2014 … i tačka. „I can see what no one else can see“
Nikola Franquelli
Apollo Papathanasio je trenutni pjevaš Spiritual Beggars (ex Firewind i još buljuk drugih) i sa njima je negdje početkom godine izdao jedan odličan album, a sada krajem godine nas česti sa svojim prvim solo proizvodom na kome maestralno pokazuje široku lepezu talenta i svog iskustva akumuliranog u mnogim bendovima i projektima. Dvije godine je razvijao ove pjesme da bi na kraju dobio album kojim će sigurno biti jako ponosan dok je živ. Po njegovim riječima, ovo je odavanje počasti rokenrol bendovima sedamdesetih i osamdesetih i rađen je bez ikakvog pritiska već onako kako je njemu bio ćef i sa njegovim prijateljima. Da, cijeli album se oslanja na hard rocku sedamdesetih i osamdesetih, ali to je samo baza, osnova, sve ostalo je jedan masivan zid modernog hard rocka i metala. Oduševljen sam činjenicom da pjesme toliko drugačije zvuče jedna od druge a opet stvaraju jednu čvrstu cjelinu koja zavrti sva čula slušaoca. Bože, tako raznovrsne a tako slične i kako kompaktno zvuče ove pjesme. Vjerujte da je čovjek uradio jedan nevjerovatan posao. „Waterdevils“ svojim izlaskom na svjetsko tržište direktno ulazi u top deset najboljih albuma godine, a išao bih i toliko daleko da kažem da je jedan od albuma koji će označiti ovu dekadu. Toliko je dobar posao urađen.
Već sam rekao da je „Waterdevils“ Apollov omaž muzičkim uticajima sedamdesetih i osamdesetih godina, ali ovo nije puka prerada pjesama tih godina. Bend nije jednostavno uzeo šaku ideja, malo ih obojao današnjom produkcijom i tu završio. O no, no, no señor slušaoc, no, no, no. Promjene su toliko korjenite da iako je osnova zajednička, ovo zvuči svjetlosnim godinama drugačije. Eto odgovor svim ovim nazovi progresiv i power metal bendovima koji se ne uspijevaju izvući iz Helloween ostavštine. Apollo vas je sve oduvao! Prvo, produkcija je moderna, ali ne suviše groteskno digitalizovana već je izvučen i istaknut prirodniji zvuk instrumenata (ja sam picajzla pa kažem da bi se tu još moglo poraditi). Sljedeće što bih istakao je srčanost kojom je svaka pjesma komponovana i stvarana. Poslušajte npr. audio ukrase na pjesmi „Through The Fire“. Pa to se čuje samo kod bendova i osoba koje žive od i za muziku. Svaka čast! Pa je tu odličan omot (radio ga je Gustavo Sazes), prvoklasna obrada pjesme „Stop“ benda Phenomena, pa vulkanski duet na pjesmi „Chasing Shadows“, pa mala prevara na „Crossing The Line“ kada iz laganog klavirskog uvoda pjesma naglo preraste u visokooktanskog mamuta, omamljujuća „Fallen Endlessly“ i druge. Poslušajte, nećete zažaliti.
Smetao mi je lagani vibrato u njegovom glasu kada sam ga prvi put čuo. Malo smeta i danas, ali pored ovako dobrog albuma je to sve sitnica, i moje sitničarenje iskreno. Mogao bih ja ovako dan i noć, ali da vas više ne gnjavim, „Waterdevils“ je jedan od najboljih albuma 2016 godine, i 2015 i 2014 … i tačka. „I can see what no one else can see“
Nikola Franquelli